29. ruj 2012.

NAUKA - Zvučna levitacija ili lebdenje objekata uz pomoć zvuka



Naletih na jedan interesantan video koji prikazuje zvučnu levitaciju, a koji ću podijeliti s vama. 

O zvučnoj levitaciji, iz knjige "Civilizacije prije početka zvanične historije" akademika Ruske akademije nauka i umjetnosti Semira Osmanagića.

"Zvucna levitacija

Engleskinja Patricia Slade je 1961. godine bila sa svojim muzem Peterom, britanskim vojnikom, u Iraku. Odlucili su da za godisnji odmor odu u Indiju, odakle je Peter bio rodom. Nakon nekoliko dana provedenih u mjestu Poona, prijatelj im je predlozio da dodju na lokalnu religijsku ceremoniju obecavajuci da ce im biti zanimljivo.

Ceremonija se odvijala na otvorenom. Jedanaest svestenika u dugim bijelim odorama je okruzilo ogromnu stijenu, tesku barem 40 tona. Svestenici su poceli sa tihim ritimicnim pjevanjem. Napravili su jedanaest krugova oko stijene. Jedan od njih je dao signal da stanu. Zatim su stavili kaziprst na stijenu i ... s lakocom je podigli do visine ramena. Nakon dvadesetak sekundi, drzeci trijumfalno stijenu u zraku, odlucili su da je polako spuste.

Ovaj impresivan dogadjaj je negirao postojanje gravitacije. Patricia je razmisljala da, i ako se tezina stijene podijeli na 11 ljudi, to ipak znaci da bi svako svojim kaziprstom trebao podici 3-4 tone (!?)

Ali, najuzbudljiviji momenti su tek slijedili. Svestenici su pozvali dobrovoljce iz publike da im se pridruze. Na muzevljev uzas, Patricia se prva prijavila. Zajedno sa nekoliko drugih posjetilaca i nekoliko svestenika, formiran je krug i ponovo se pocelo sa tihom pjesmom. Kada su dobili signal, svi ucesnici su postavili kaziprst na stijenu i... podigli je. Patricia je bila iznenadjena sa kakvom lakocom je stijena lebdjela u zraku. Napokon je stijena spustena na tlo.

Patricia je osjecala da pjevusenje nije od njih napravilo superljude koji mogu podizati tone. Nekako je citava ceremonija utjecala na tezinu samog kamena koji se opirao postojanju sile gravitacije.

To je bilo iskustvo iz prve ruke o postojanju sonicne levitacije - ili, jednostavnije, lebdjenja prouzrokovanog zvukom.

Poznata je prica o opernim pjevacima koji "visokim Ce" mogu da razbiju vinsku casu. Pronadju rezonantnu frekvenciju case i napadaju je punom snagom. Ali, to ne moze svaki pjevac. Prethodno je potrebno ispuniti dva uslova:

1. Projicirati glas iz dubine stomaka i pri tome ne spustati pluca; time se ne prekida tok kretanja zraka. Jedino dijafragma tjera zrak napolje; pluca su izbacena cime se osigurava neprestano i brzo punjenje zrakom. Sustina je, dakle, imati puni kapacitet pluca uz minimalno disanje.

2. Odrzavati istu frekvenciju citavo vrijeme, sto se postize samo dugogodisnjim treningom. Vecina pjevaca se iscrpi dok pjeva glasno i na istoj visokoj frekvenciji.

Razlog sto casa puca je u neelasticnosti stakla. Kada se glasom proizvede ista rezonantna frekvencija koju ima staklo, i kada se ta frekvencija odrzava neko vrijeme, stvara se pritisak na staklo... prelazi se prag elasticnosti i staklo puca.

Slijede jos dva primjera destruktivne moci zvuka.

John Keeley (1827-1898) je proveo 50 godina svog zivota istrazujuci efekte zvuka na fizicke osobine objekata. Njegovih niz invencija su obogatile ovu nama neobicnu granu nauke. Godine 1887. je otkrio kako da dezintegrira kvarc i ostale tipove tvrdog kamena. Americkoj mornarici je demonstrirao prototip svog zvucnog topa. Godine 1898. je eksperimentirao u rudniku zlata u drzavi New York pred bogatim financijerima; testovi su bili toliko uspjesni i zapanjujuci da je izazvao paniku na burzi u San Francisco-u. Dobio je fondove za daljnje istrazivanje i razvoj, ali je insistirao da jedino on moze da odredjuje tempo i da rezultate objavljuje tek kada ih kompletira. To je naljutilo investitore koji su zatim zatrazili da im predoci dotadasnje rezultate. Nakon sto je to odbio, oni su povukli fondove. John je zapalio sve dokumente i unistio opremu, i starost je dozivio siromasan i zaboravljen.

Profesor Gavraud iz Marseilles-a je bio na ivici napustanja svog posla u inzinjerijskom institutu imajuci stalne napade povracanja. Sumnjajuci da je izvor u njegovoj kancelariji, vrsio je testove na kemijske i radioaktivne materije. Nije nalazio objasnjenja dok, s vremenom, nije shvatio da citava kancelarija vibrira na niskoj frekvenciji koju izaziva susjedna tvornica. To ga je zaintigriralo tako da je izgradio infrazvucnu masinu u obliku ogromne dvometarske pistaljke. Nalikovala je na francuske policijske pistaljke koje su generirale zvuk razlicitih frekvencija, ukljucujuci ultrazvuk, uz koristenje osusenog graska. Prilikom prvog testa gigantske pistaljke tehnicar koji je izvodio eksperiment je...pao mrtav kada ju je ukljucio. Prilikom autopsije pronadjeno je da su njegovi organi bili deformisani i stopljeni u bezoblicnu masu. Profesor Gavraud nije stao na prvom testu. Drugi test je izveo u betonskom bunkeru, okruzenom poljanom. Zrak je pustao vrlo postepeno. I pored toga, pistaljka je uspjela da raznese prozore na kilometar daljine. Nastavljajuci eksperimente, Gavraud je polako stavljao pistaljku pod kontrolu. Uspio je da projicira infrazvuk na specificne ciljeve, tako da je mogao da potpuno razrusi zgrade na 8 km daljine.

Legendarni arapski historicar iz desetog stoljeca, Al-Masudi, napisao je svjetsku historiju u 30 tomova. Obisao je poznati svijet da bi se smirio u Egiptu. Kao sto je Herodot smatran osnivacem historijske nauke u antickoj Grckoj, tako se na istoj razini ocijenjuje doprinos Al-Masudija arapskoj historiografiji. Uglavnom, Al-Masudi daje intrigirajuce pasuse o gradnji piramida:

"...Prvo je magicni papirus postavljen ispod kamenih blokova koje je trebalo transportirati. Onda je kamen udaren metalnom sipkom koji bi uzrokovao da blok pocne da lebdi i krece se poplocanim putem opasanim metalnom ogradom s obje strane. Blok bi se kretao otprilike pedesetak metara i onda spustao na zemlju. Proces bi se onda ponavljao dok ga graditelji ne bi smjestili na zeljeno mjesto."

Da li nam ovo Al-Masudi govori o kreiranju vibracija nastalih udranjem metalnom sipkom koje bi rezultirale zvucnom levitacijom (lebdenjem)? Ili su, pak, sipka, magicni papirus i metalna ograda proizvodili magnetnu levitaciju?

Na Meksickom Yukatan poluotoku nalazi se hram Uxmal koji se pripisuje Majama. Medjutim, lokalne legende govore o prethistorijskoj rasi koja je izgradila originalni kompleks. Oni su upotrebljavali zvuk za pokretanje masivnih blokova i njihovo ugradjivanje. Legenda dalje kaze (Herbie Brennan, The Secret History of Ancient Egypt, 2001) da su graditelji koristili pistaljke da bi pokretali kamene blokove. Velike poplave iz drevnih vremena su prekrile ove tehnike i ljude koji su ih koristili.

S druge strane Atlantika, u Grckoj mitologiji se govori o Jupiterovom sinu Amfionu, koji je pokretao kamene blokove sviranjem na liri. Pisano djelo "Argonautika" opisuje Amfiona i njegovog brata blizanca Zetusa koji su gradili Tebu. "Zetus je bio pravi radnik koji je snagom misica gradio temelje. Iza njega je isao Amfion svirajuci zlatnu liru ... a slijedili su ga dvostruko tezi kameni blokovi od bratovljevih, lebdjeci zrakom."

Drevna kineska poema kaze: "U starim danima, kamenje je hodalo. Da li je to istina ili laz? U drevnim danima kamenje je zaista hodalo. Ovo je istina, a ne laz."

U Centralnoj i Juznoj Americi, oralna tradicija tvrdi da je nekada davno zvuk koristen da pokrece gigantske stijene zrakom.

Pitanje je, da li su ove rasirene legende plod ciste fantazije ili pak, predstavljaju, iskrivljenu memoriju na nekadasnju stvarnost?

Svedski doktor Jarl je svojevremeno studirao na Oksfordu. Za vrijeme studentskih dana se sprijateljio sa mladim Tibetantskim studentom. Nekoliko godina kasnije, dr Jarl je posjetio Egipat u svojstvu clana Engleskog Naucnog Drustva. Te, 1939. godine, posjetio ga je kurir sa Tibeta koji je trazio da dr Jarl hitno dodje na Himalaje. Uskoro je dr Jarl bio u posjeti svom starom prijatelju koji je zauzimao visoku funkciju u Tibetantskoj hijerarhiji. To je bilo doba kada je stari Dalaj-Lama bio bolestan i dr. Jarl je pozvan da da svoje misljenje.

Jednog dana dvojica doktora su posli u obliznji manastir da prisustvuju gradjevinskim radovima. Pri vrhu strme litice bio je otvor u stijeni, nalik na pecinu. Ispred je bila zaravnjena povrsina, plato. Jedini nacin da se dodje do pecine bio je sa vrha litice odakle su se svestenici spustali konopcima. Prilaznog puta nije bilo. Ispred pecine su svestenici imali na programu da izgrade zid. Dr. Jarl je posmatrao liticu visoku 250 metara pitajuci se kako ce da tece gradnja. Polirani kameni blok duzine jednog metra je bio ispred njega i ocito je nekako trebao da bude prebacen na visinu od 250 metara.

Dolaze svestenici sa 19 muzickih instrumenata i formiraju krug od 90 stepeni na udaljenosti od 63 metra od kamenog bloka. Muzicki instrumenti su se sastojali od 13 bubnjeva i 6 truba dugackih po 3 metra. Bubnjevi su bili otvoreni na jednom kraju koji je bio usmjeren prema kamenom bloku. Iza svakog instrumenta je bio red od 8-10 svestenika. Jedan od njih je dao znak i mali bubanj je poceo koncert. Taj bubanj je imao takav ostar ton da se uvijek cuo i kada su svi ostali instrumenti svirali. Ubrzo pocinju i svestenici da pjevuse, polako ubrzavajuci tempo dok nisu dostigli zaglusujucu buku. Prva cetiri minuta se nista ne desava sa kamenim blokom. Sa ubrzavanjem tempa odjedamput se stijena pocinje tresti da bi se uskoro i podigla u zrak povecavajuci brzinu. Smjer je platforma ispred ulaza u pecinu. Nakon tri minute leta kameni blok je prizemljio ispred pecine. Medjutim, koncert se ne prekida. Donosi se novi kameni blok pred svirace i svestenike. Koristeci isti metod, pet do sest blokova dnevno se parabolicno prenosi prema vrhu litice.

Da prica bude interesantnija kompletan tok gradnje je dr. Jarl snimio na svoju kameru. Da ne bi bilo zabune snimio je dva filma koji prikazuju istu stvar. Englesko Naucno Drustvo, za koje je Jarl radio, je konfiskovalo filmove i udarilo na njih pecat "strogo povjerljivo". Rekli su da nece biti deklasifikovani do 1990. godine. Medjutim, ovaj fascinatni prizor sa Himalaja nikada nije ugledao svijetlo dana. A dr. Jarl, kao prvi stranac kome je bilo dopusteno da snimi ovaj dogadjaj, mogao je da pricu prosiri samo svom krugu prijatelja i ponekom magazinu (iz njemackog magazina preneseno u knjizi "The Bridge to Infinity, Bruce Cathie).

Negdje u isto vrijeme, krajem 1930-ih, Austrijski filmski reziser Linauer je bio u posjeti zabacenom Tibetantskom manastiru. Tamo su mu pokazali dva neobicna instrumenta. Jedan je bio gong, precnika tri i po metra. Sredina mu je bila napravljena od zlata, prvi prsten od zeljeza, a drugi od bronze. Udarom u gong bi nastajao kratki, tupi zvuk. Drugi instrument je bio u obliku ovalne posude takodje izgradjen od tri razlicita metala. Zice su bile zakacene njegovom duzinom. Sa instrumentima je koristeno nesto nalik filmskom platnu. Formiranjem zvuka iz prva dva instrumenta, ovo platno je fokusiralo zvuk prema velikim kamenim blokovima. Udarajuci neprestano u gong, svestenici su bili u mogucnosti da s lakocom podizu velike stijene. Ocito je da je zvuk dramaticno smanjivao utjecaj Zemljine sile gravitacije.

Svestenci su objasnili Linaueru da su slicni instrumenti koristeni u drevna vremena za gradnju odbrambenih zidova oko citavog Tibeta. Jos su tvrdili da slicne naprave mogu emitirati zvuk koji razbija stijene u parapamcad, a po potrebi i potpuno razgradjuje bilo koji materijal.

Nakon ovih evropskih posjeta Tibetu dolazi do Drugog svjetskog rata, zatim Kinezi okupiraju Tibet i pocinje doba mraka. Iz kojeg Tibetanci jos nisu izasli.

Desmond Leslie je zabiljezio legende o izgradnji egipatskih piramida ("Flying Saucers Have Landed"). Govori o skupinama svestenika koji su pjevali ispred kamenih blokova podizuci ih na visinu zvucnom levitacijom. Na vrhu kamenih zidova su stajali radnici koji su s lakocom primali visetonske blokove i laganim pokretima ih smjestali na zeljeno mjesto. To je bio razlog sto nikakvi nasipi, platforme, uzad i slicni materijali nisu pronadjeni na mjestima gradnje piramida.

A sad jedna prica sa americkog kontinenta.

Latvijski imigrant u Ameriku, Edward Leedskalnin, je dosao na Floridu 1920. godine. Niski Latvijac, visok samo metar i po sa manje od 50 kg, jedna je od vodecih misterija za americki naucni establisment. Naime, u svom domu je, u periodu od 20 godina, izgradio kameni "grad" koga je nazvao "Rock Gate park". Zivjeci sam, a radeci nocu, Edward je uspio da obradi (isklese), prenese i konstruira impresivne skulpture od velikih kamenih blokova. Procjenjuje se da je u njegovom floridskom dvoristu smjesteno preko 1.000 tona kamenih blokova iskoristenih u gradnji zidova, kula, kamenog namjestaja i umjetnickih skulptura. Nekako je ovaj zilavi Latvijac uspio da uspravi obelisk od 28 tona, napravi kamenu kapiju od devet tona koja se otvara dodirom prsta, izgradi zidove visoke sedam metara... Najteza stijena na njegovom zemljistu je teska 35 tona.

Sve ovo je uradio on sam bez koristenja ikakve masinerije. Nema oficijelnih izjava kako je to uspio osim "prica iz susjedstva" koje kazu da je Edward podizao kamene blokove u zrak, koji su onda lebdjeli kao baloni. Edward je drzao u tajnosti svoje metode da bi samo jednom izjavio slijedece: "Pronasao sam tajnu piramida. Znam kako su Egipcani i drevni graditelji u Peruu, na Jukatanu i Aziji, koristeci samo primitivne alate, obradjivali i podizali u zrak teske kamene blokove."

U epilogu price mozemo reci da ako je Edward i otkrio tajnu zvucne levitacije, odnio ju je sa sobom u grob.

Poznato je, naravno, da djeca i cuju i vide u sirem rangu nego mi, odrasli. Primjera radi, slijepi mis emitira vrlo niske frekvencije koje djeca mogu cuti, za razliku od nas. Doduse, slijepi misevi emitiraju i zvukove u ultrazvucnom rangu koje mogu detekrirati samo precizni instrumenti.

Pocetkom 1970-ih, engleski zoolog koji je studirao slijepe miseve, je imao svoju opremu ukljucenu kada je prolazio pored poznatih britanskih megalita u zoru. Instrumenti su poceli biljeziti vrlo jak i kontinuiran signal. On je to otkrice prenio istrazivacu Paul Devereux-u, koji je, opet, informaciju proslijedio Oksfordskom Institutu za Arheologiju. Tamo ona dolazi do kemicara Don Robins-a koji je bio clan istrazivackog tima za megalite na Britanskim otocima.

Ustanovljava se projekat koji ce trajati nekoliko godina. U oktobru 1978. Robins je instalirao opremu u Oxfordshire-u snimajuci megalite "Rollright Stones". Sa izlaskom sunca, instrumenti su poceli biljeziti brz i stabilan signal koji je dolazio od kamenih blokova.

Naredne cetiri godine projektni tim je obisao sve vaznije britanske megalite. Na svima je pronadjen ultrasonicni zvuk. Vremenom je, naravno, oprema usavrsena i bili su u mogucnosti eliminirati sve smetnje (radio zvukovi, obliznji energetski izvori, geoloski signali). Poredjenje sa modernim gradjevinskim objektima - ulicama, zgradama, mostovima, drvenim i kamenim kucama - su pokazala veliku razliku. Jedini su anticki megaliti generirali ultrazvuk.

Vrijeme, sunce ili kisa, nisu utjecali na pojavu ultrazvuka. Naprotiv.

Kao sto se moze i pretpostaviti, poseban efekat je nastajao kod proljetne i jesenje ravnodnevnice: jutarnji ultrazvuk bi se pretocio u visesatno zvucno zavijanje, znatno intenzivnije nego drugih dana u godini.

Zakljucak je bio iznenadjujuci: kameni monoliti su kreirani sa idejom da proizvode ultrazvucno polje.

Tu iznenadjenja ne prestaju.

Istrazivacki tim se pomjerao u sredinu kamenih objekata. Odjedamput, igla na instrumentima bi pala na nulu. Ultrazvuka tu vise nije bilo. To je izgledalo van pameti. Naime, ultrazvuk proizvodi i pomjeranje trave, lisce, ljudi. Medjutim, ulaskom u centar kao da su se nasli u vakuumu, zasticenom prostoru.

Ekipa je posumnjala da su se instrumenti pokvarili. Uzeli bi druge i - opet bi se ponavljao isti rezultat. Zakljucak koji je slijedio bio je ponovo cudnovat: kameni megaliti su sa svojim sredistem imali ulogu ultrasonicne zastite sa bizarnom tisinom u svom centru.

Pozvani su u pomoc dodatni instrumenti. Gajgerov brojac je poceo mjeriti radioaktivnost. Kameni blokovi kao takvi su pokazivali veci intenzitet od ocekivanog. S druge strane sam centar objekata je pokazivao neuobicajeno niski nivo radijacije.

Magnetometar je pokazao slicne rezultate: megaliti su generirali spiralu od sedam elektromagnetnih krugova koji su opadali u intenzitetu kako su se priblizavali centru. U samom sredistu nije bilo elektromagnetne radijacije.

Zakljucak: nasi Atlantski preci, drevni graditelji megalita su i ovim putem ostavili dokaz o svom sofisticiranom poznavanju ultrazvuka i drugih vrsta radijacije.

Americka svemirska agencija NASA je radila na problemu ultrazvucnih signala od 1959. godine. Napokon, 1984. godine je patentiran prvi primjer ultrazvucne levitacije pod brojem 4447251. Patent je usavrsen 1991. godiine u firmi Intersonics sa ekipom kojoj je na celu akusticni inzinjer Tom Danley.

Patent govori o zvucnoj levitaciji u kojoj imamo dva zvucna izvora na dva kraja tube. Oni salju zvucne valove koji proizvode izvore akusticne energije... kojom se objekti mogu podizati (lebdjeti). Promjenom frekvencije jednog izvora zvuka dolazi do pomjeranja objekta na osi izmedju dva kraja tube. Objekat u tubi ne samo da se moze pomjerati zvukom, vec moze mijenjati svoje stanje: od plinovitog u cvrsto, od cvrstog u tecno. Pri tome se intenzitet zvuka znatno pojacava.

Ovaj patentirani pronalazak se dosada koristio na dva leta Kolumbija Satla: STS 7 i STS 51 A. Uzorci keramike su uspjesno otopljeni a zatim i ocvrsnuti primjenom ultrazvuka.

Vratimo se u doba razvoja prve civilizacije Atlantidjana prije 55.000 godina.

Njihova tijela, um i dusevna supstanca su bili spiritualno balansirani i materijalno neoptereceni. To je bilo doba kada su Atlantidjani usavrsili do perfekcije zvucnu levitaciju za podizanje velikih i teskih objekata. Prvi grandiozni monumenti datiraju iz tog doba.

Radilo se u grupama koje su koncentrirale svoju energiju za proizvodnju zvucnih valova da bi, zatim, podizali i spustali masivne blokove bez upotrebe masinerije. Pri tome je nekoliko ljudi, spojenih ramena, plesalo u krugu u cijem je sredistu bio kameni blok. U pozadini su bili zvukovi bubnjeva i cimbala te glasno pjevanje. Fokusirani na kamene blokove, njihova ogromna mentalna snaga, kombinirana sa energijom pulsirajuceg zvuka, uzrokuje podizanje teskih objekata. (Vigers, "Atlantis Rising")

Vremenom su inzinjeri sa Atlantide glasove i ples zamijenili sa zvucnim instrumentima koji su proizvodili tacno odredjenu frekvenciju... cija je rezonancija omogucavala da se stijene pokrecu, a gravitacija prevazidje.

O tome pisu Sumeranski glineni tableti od prije 6.600 godina ("zvuk moze podici kamen"). Tako su prenoseni kameni blokovi iz Balbeka od hiljadu tona (!) Tako su gradjene piramide od Kine, preko Mesopotamije i Egipta do Srednje i Juzne Amerike. Tako su nastajali vjestacki brezuljci u Britaniji. Tako je uspravljeno 300.000 megalita u Zapadnoj Evropi tokom poslednje, trece, civilizacije Atlantide...

Veo misterija pada."

27. ruj 2012.

MUZIKA - Priča o najboljem među najboljima: Ismet Alajbegović Šerbo

Ismet Alajbegović Šerbo je bosanskohercegovački harmonikaš, kompozitor mnogih narodnih tekstova, muzike i poznavalac sevdalinke.

Nakon što je godinama svirao po sarajevskim kafanama i sijelima, Šerbo je 1945. godine postao jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva. Sa Zaimom Imamovićem svirao je u duetu harmonika Alajbegović-Imamović, da bi se kasnije Imamović izdvojio u prvu veliku pjevačku zvijezdu sarajevskog radija, a Alajbegović postao vođa orkestara, aranžer i autor.

Kao jedan od neprevaziđenih poznavalaca sevdalinke, što je tvrdio i sam Safet Isović u jednom intervjuu, Alajbegović je učinio mnogo na harmonizaciji te pjesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile harmonikaše kao što su Jovica Petković i dr. Šerbin stil bio je mnogo primjereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pjevači - poravno, bez napora, uvijek oslanjajući se na melodiju pjesme kao na osnovu improvizacije. Moglo bi se čak reći da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih harmonikaša ponajbliže pratnji sevdalinke uz saz. Šerbina harmonika nije ona bučna mješina zbog koje bi pjevač morao vrištati. Takvo sviranje harmonike prije Šerbe naprosto nije zabilježeno.

Prelijep klip, popraćen "Poravnom pjesmom" u izvedbi Ismeta Alajbegovića Šerbe

Potaknut uspjehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponovao sevdalinke. Neke od njih rađene su na brzu ruku, za festivale narodne muzike. Neke su, opet, izuzetno uspjele kreacije stilski izuzetno bliske tradicionalnoj sevdalinki. Šerbina specijalnost bila je ipak harmonija i iznalaženje inovativnih harmonijskih rješenja koja su uvijek zadržavala lagani bosanski narodni melos utemeljen sevdahom.


26. ruj 2012.

AUTODROM - Fiat 1300 "tristač": Automobil Titove više klase

Neki dan se vraćam kući s posla, a kraj mene prođe omanji automobil, old-tajmer po vokaciji. Odmah sam ga prepoznao. Čuveni, dobri, stari "tristač", isti onakav kakvog mi je dedo, rahmet mu duši, vozio. Odlučih da, ha uhvatim vakta, nađem štošta o ovom ljepotanu, mom ljubimcu što se tiče automobila naših cesta. Evo šta sam našao...
 
Zastava je 1961. godine počela sa licencnom proizvodnjom ovog automobila, a popularni "tristać" brzo je postao "jugoslovenski Mercedes" 

Osim malih gradskih automobila, sredinom prošlog vijeka Fiat je u Evropi igrao veliku ulogu i u segmentu klasičnih limuzina srednje klase. Jedna takva bila je posebno omiljena u mediteranskim zemljama. Radi se o modelu 1300/ 1500, koji je javnosti predstavljen u aprilu davne 1961. godine.

Bio je to automobil kojim je Fiat pokrenuo novi dizajnerski pravac u kome su dominirala "kockasta" rješenja. Manji model 1100 još se bazirao na starinskim linijama iz 50- tih, dok se njemu sličniji model 1200, pojavom daleko modernijega modela 1300, prestao proizvoditi.

Nova Fiatova limuzina privukla je mnogo pažnje. Kako i ne bi kada je osim modernoga dizajna, donijela kvalitetne materijale u unutrašnjosti, mnogo prostora, veliki prtljažnik ( krajem iste godine predstavljen je i karavan ), efikasne disk- kočnice na prednjim točkovima, kvalitetano vješanje i dovoljno živahne motore (1.3L/ 65 KS, 1.5L/ 72 KS). Konačni mamac za narod bila je i sasvim prihvatljiva cijena. 

Automobil koji je najavio ogromni Fiatov potencijal u srednjoj klasi

Godine 1964 predstavljen je vizuelno i tehnički dotjeran model 1500 C. Osim što je snaga motora porasla za tri konja (75 KS, 160 km/ h, ubrzanje od 0- 100 km/ h za 14 sekundi), razlika je bila i u nešto većem međuosovinskom rastojanju (+8 cm.).

Fiat je tih godina bio vrlo uspješan i takvu poziciju je trebalo zadržati što je duže moguće. Zato sredinom 60- tih godina kompanija počinje sa razvojem novog modela, tačnije noviih modela koji će zamijeniti, kako se kasnije pokazalo, ipak, brzostareći model 1300/ 1500.

Tako 1966. godine, model 124 zamjenjuje 1300, a zatim godinu kasnije i model 125 zamjenjuje 1500. Oko 600.000 proizvedenih primjeraka (ne računajući licencnu proizvodnju), osim što je bio vrlo dobar rezultat, najavio je veliki potencijal italijanske kompanije i u srednjoj klasi.

Jugoslovenski Mercedes

Ovaj Fiatov model je bio posebno popularan i na našim prostorima. Crvena Zastava je već od 1961. godine, počela sa licencnom proizvodnjom.

Zastava 1300, popularno nazvana "tristać", brzo je postala "jugoslovenski Mercedes".

Vlasnici ovog automobila su u 60- tim godinama smatrani višom klasom i bila je prava privilegija biti za volanom "tristaća". Zastava 1300/ 1500 proizvodila se sve do kraja 1979. godine, do kada je iz kragujevačkih pogona izašlo nešto više od 200. 000 primjeraka.

Osim u Jugoslaviji, Fiat 1300/ 1500 se proizvodio i u španskom Seatu i njemačkom NSU- u.

(FOTO) NAUKA - Kako je izgledala preteča kalkulatora

Novi član moje male antikvarne kolekcije, mehanički računski stroj CALCOREX Tvornice računskih strojeva Zagreb (TRS, u reklamama "Tako Reći Super"). Stroj sistemom mehanički spregnutih zupčanika omogućava 4 osnovne računske operacije i korjenovanje sa 13 cifara. Popularno zvana "mućkalica". Masa 4 kg žive vage. Proizvođen od 1972. do 1977. Godine. Naročito bio popularan u institutima i laboratorijama. E tako je to izgledalo kad nije bilo digitrona, djeco...

24. ruj 2012.

AFERIM - UN razmišlja o Zakonu o blasfemiji po kojem bi psovanje Boga moglo postati krivično djelo

Nakon što je najavni trailer za antiislamski film "Nevinost muslimana" izazvao nemire širokih razmjera u cijelom svijetu, UN će ove sedmice ponovno razmotriti Zakon o blasfemiji o kojem se govori već čitavu deceniju. 

Lideri islamskih zemalja izrazili su zabrinutost zbog nasilja koje je sporni film izazvao. Zbog toga pozivaju na uvođenje međunarodnog zakona prema kojem bi blasfemija bila krivično djelo. 

"Zahtijevamo od Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija da donse zakon koji bi zabranjivao sličan govor mržnje koji ima za cilj da potakne mržnju i posije sjeme razdora", kazao je pakistanski premijer Raja Pervaiz Ashraf i dodao da će predsjednik Pakistana tokom svog obraćanja na sjednici UN-a pokrenuti ovo pitanje. 

Isto je najavio i turski premijer Recep Tayyip Erdogan.

Grupe za ljudska prava i većina demokratskih zemalja smatraju da bi takav zakon bio samo povod za kršenje ljudskih prava te da bi represivni režimi ovaj zakon mogli iskoristiti da zatvaraju disidente. 

"Ljudska prava ne služe da bi štitila religiju, nego ljude. Ko će uopće donositi odluke o tome šta je blasfemija", kazala je Courtney Radsch iz Udruženja Freedom House. 

Generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon je razočarao aktiviste za slobodu govora prošle sedmice kada je sugerisao da bi se ona trebala ograničiti kada se koristi da "provocira i ponižava". (klix)

21. ruj 2012.

BOSNA - Da li ste znali za bošnjačku zajednicu u Mađarskoj?

Centralni trg Istvána Széchenyija u Pečuhu
Bosanci i Hercegovci rasuti su po cijelom svijetu i u gotovo svim zemljama imaju svoje male zajednice unutar kojih djeluju i oživljavaju svoju tradiciju. U Mađarskoj djeluje zajednica građana bh. porijekla, katolika, koji se nazivaju Bošnjacima. Svakodnevno čuvaju bosansku tradiciju, nose bosanske nošnje, a u Pečuhu čak jedna od glavnih ulica nosi ime Bošnjačka. U BiH se o bošnjačkoj zajednici u Mađarskoj ne zna gotovo ništa. Tek nedavno, boravkom jednog od članova zajednice u Tuzli saznali su se vrijedni detalji, piše Slobodna Evropa


Činjenica koja je u BiH gotovo nepoznata je da u Mađarskoj djeluje bošnjačka zajednica katolika koji vuku porijeklo iz BiH, a koji se nazivaju Bošnjacima. Bošnjačka zajednica broji 8.000 članova. Svi oni čuvaju bosansku tradiciju. Na čelu bošnjačke zajednice je sveučilišni profesor i sociolog Ivica Đurok iz Mađarske. Kaže da u nekim naseljima u okolini Pečuha ljudi čak nose nošnju bosanskih krajeva: 

Ivica Đurok
Suočiti ćete se s činjenicom da je ta nošnja gotovo istovjetna s nošnjom koja je u okolici Olova i nekim tim područjima. Pitanje je moralnog i identičkog aspekta jako važno za te ljude, za tu zajednicu.“ 

I dok se neki bh. državljani danas odriču svoje domovine, ljudima koji pripadaju bošnjačkoj zajednici u Mađarskoj veoma je važno da ih BiH zaštiti, jer oni žele upravo svoju matičnu zemlju. Oni na taj odgovor još uvijek čekaju, kaže profesor Đurok: 

U Pečuhu ima sedam naselja gdje kažu za sebe da su Bošnjaci. Kažu da su katolici, iz Bosne, Hrvati i pitaju: imamo li mi pravo na svoju matičnu domovinu koja se zove Bosna i Hercegovina? Na ovo pitanje netko treba da nam odgovori. Mi znamo odgovor. Ima li BiH neku obavezu brinuti se o tim ljudima? Ne financijski, to nam ne treba, ali u moralnom smislu – ima li Sarajevo, Tuzla, općenito BiH, neke obaveze da se brine o nama?“ 

Bošnjakuša

Bez obzira na bilo kakvu podršku iz BiH, pa i moralnu, bošnjačka zajednica u Mađarskoj ima sjajnu budućnost. U nju se sve više uključuju mladi koji žele pronositi bosansku tradiciju. Na to je profesor Đurok veoma ponosan:

Evo, radi primjera, ovo se dogodilo prije par dana. Studentica dolazi kod mene i ja kažem: „Šokice“, a ona kaže: „Ne, ne, ja sam Bošnjakuša“. Ja opet kažem: „Ne, vi ste Šokica“, a ona: „Ne, ja sam Bošnjakuša“. Da li trebam išta osim toga kazati?“ 

Mađarski grad Pečuh, koji je ove godine europska prijestolnica kulture, u bogati kulturni program uvrstio je i promociju knjige Jasmina Imamovića „Molim te, zapiši“ koja je prema tamošnjim književnim kritikama najznačajnije književno djelo u Mađarskoj u 2010. godini. Umjetnički direktor EKF (Europska prijestolnica kulture), Tamás Szalay: 

Ne zbog osobe, vašeg načelnika, već zbog značaja tog romana, povijesnog romana, mišljenja smo da je to jedan od naših najznačajnijih projekata u cijeloj godini.“ 

Jasmin Imamović, načelnik Tuzle, kaže da će grad na zrnu soli također biti europskim gradom kulture kada BiH za to dođe na red. Imamović kaže da su veze Tuzle i Pečuha stoljetne, ali da se o njima vrlo malo zna: 

Supruga njihovog najznačajnijeg vladara svih vremena, srednjevjekovnog kralja Lajoša I Velikog – je bosanska princeza Elizabeta, koja se 1353. godine udala za Lajoša I Velikog i postala najmoćnija evropska kraljica, koju Mađari zovu kraljicom Eržebet. Ona je rođena u Srebreniku. Valja napomenuti i da se mađarski „so“ kaže „šo“, pa otud Šokci samo oko Tuzle i oko Osijeka, znači gdje su išli putevi soli. Jedna velika zajednica, bošnjačka zajednica – izjašnjavaju se kao Bošnjaci – opstala je tamo, sa svojim jezikom, sa svojim imenima. Sedam, osam hiljada građana koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, a oni koji su vjernici, oni su katoličke vjere. Nema nikakve diskriminacije. A oni su vezani za Bosnu i Hercegovinu.

20. ruj 2012.

BOSNA - O maternjem nam, bosanskom jeziku

Baš me naljutila Wikipedijina definicija bosanskog jezika. Odakle je autor ovog članka iščupao ovu definiciju, ne znam, ali kaže da je to "standardni južnoslavenski jezik kojim govore uglavnom Bošnjaci, ali i značajan broj Bosanaca različite etničke pripadnosti." Ma de nemoj mi reć'? "Uglavnom" jedan narod? A sad, dragi autore ove definicije, pogledaj otkad se spominje pojam "bosanski jezik" i hvala ti što si sam sebi u stomak skočio.

  • Konstantin Filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. vijeka) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski.
  • Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3.jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".
  • Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom".
  • U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, početak 17. vijeka) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.
  • Bosanskim jezikom su ga zvali (uz: slovinski, ilirički/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17. vijeka naovamo: Matija Divković: "Bošnjak rođen u selu Jelaskama sjeverno od Vareša koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijević, Stjepan Margitić, Ambroz Matić, Luka Dropuljić, Ivan Franjo Jukić (Slavoljub Bošnjak), Martin Nedić, Anto Knežević itd.
  • Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735, piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.
  • Evlija Ćelebija, osmanski putopisac iz 17. vijeka, u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svog čuvenog putopisa hvali Bošnjake, za koje kaže: "kako im je jezik, tako su i oni čisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije.
  • Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575. - Rim 1650.), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640.) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).
  • Isusovac Jakov Mikalja (1601.-1654.) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi kako kaže da uvrsti "najodabranije riječi i najljepše narječeje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.
  • Dubrovački dramatičar Đono Palmotić, opredijelio se za govor "susjednih Bošnjaka", ističući ljepotu tog govora.
  • Hrvatski pjesnik Andrija Kačić Miošić (1704.-1760.) autor "Razgovora ugodnog", snažno afirmiše štokavštinu; svoju je "Korabljicu" "prinio iz knjiga latinskih, italijanskih i hronika Pavla Vitezovića" u "jezik bosanski".
  • Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, češkog i poljskog i pisac Matija Antun Reljković (1732.-1798.).
  • Antun Kanižić, Francesco Maria Appendini (1808. u Dubrovniku pojavila se njegova "Grammatica della lingua illirica" u čijem predgovoru ističe da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanski najsavršeniji, Ivan Popović (kojem je bosanski govor među slavenskim isto što i atički među grčkim), u nastojanju da Južni Slaveni oforme jedinstven književni jezik, zalažu se za usvajanje bosanskog govora još mnogo prije Bečkog dogovora iz 1850. godine.
  • Alberto Fortis (1741. -1803; 1774. u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" objavio i u originalu i prevodu na italijanski - znamenitu bosansku baladu Hasanaginicu - jezik Morlaka naziva: ilirskim, morlačkim i bosanskim.
  • Mula Mustafa Bašeskija u svom Ljetopisu spominje Mula Hasana Nikšičanina (1780.), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom.
  • Naziv bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grličić (župnik u Đakovu, 1707.) i Matija Petar Katančić (1831. u Budimu objavio u šest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog").
  • Prema svjedočenju Matije Mažuranića ("Pogled u Bosnu učinjen 1839-1840", Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski paša, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i ističe "da je naš slavni bošnjački jezik od svih najljepši na svijetu". U Putopisu se kaze da se u Bosni "eglendiše Bošnjački".
  • Svoj jezik naziva bosanskim i Stočanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac,1849).
  • Hercegovački pravoslavni prvaci, među kojima i Prokopije Čokorilo, traže od Ali-paše Rizvanbegovića da se za vladiku postavi čovjek vičan bosanskom jeziku. Bosanski biskup Vujičić još je1881 godine ovaj jezik zvao bosanskim.
  • I hercegovački ustanici su ga tako zvali: Pero Tunguz, jedan od njihovih vođa, znao je reći: "Razumi me, čoeče, bosanski ti govorim !".
  • Autor prvog štampanog alhamijado teksta, s prvim pokušajem stvaranja stabilnijeg arabičkog pravopisnog uzusa za štampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868 g. objavio je u Istambulu djelo "Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab"). Autorstvo tog djela inače je pripisivano Mehmedu Agiću iz Bosanskog Broda.
  • Mostarac Omer Humo (umro 1880.), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvođenje narodnog jezika u škole, na kraju svoga Ilmihala ("Sehletul vusula", Sarajevo 1875; ovo je prva knjiga pisana arebicom a bosanskim jezikom, objavljena u Bosni) kaže: "Ah da je Bog do meni bio avaki bosanski pisani ćitab", a u pjesmi "Stihovi zahvale na bosanskom jeziku": "Brez suhbe (sumnje) je babin jezik najlasnji, Svatko njime vama vikom besidi, Slatka braćo, Bošnjaci, Hak (istinu) vam Omer govori". Autor je i pjesme "Dova na bosanskom".
  • "Gramatika bosanskog jezika za srednje škole" nepotpisanog autora Frane Vuletića, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno školstvo. Zemaljska vlada BiH štampala ju je1880. g. Doživjela je više izdanja i bila u upotrebi do 1911., s tim što od 1908. g. nosi naziv "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika".
  • Salih Gašović, rodom Nikšičanin, autor je Mevluda ("Časni mevlud na bosanski jezik", Sarajevo 1878. godine; zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana Ćelebije) za čiji nastanak kaže: "Moliše me kolasinski prvisi, Mevlud nami daj bosanski napiši".
  • Ibrahim Edhem Berbić štampao je "Bosansko-turski učitelj" (1893. u Carigradu); Ibrahim Seljubac (1900.) "Novu bosansku elifnicu", a u tom duhu radili su i drugi autori vjerskih udžbenika (npr. Junuz Remzi Stovro).
  • Sejfudin Proho izdao je 1907. u Sarajevu "Tedžvidi-inas (na najlakši i najkraći način bosanski jezik.)".
  • Iste godine u Sarajevu izlazi "Tedžvidi edaijjei bosnevi" Ibrahima Saliha Puške.
  • 1908. u Sarajevu se pojavljuje djelo M. Dž. Čauševića "Bergivija", koje je uredništvo "Tarika" prevelo na bosanski jezik, "radi općenite koristi".
  • Arif Sarajlija također je dao svoju verziju prevoda Mevluda S. Ćelebije, ("Terdžuman mevludski na jezik bosanski", Carigrad 1909).
  • Franjevci su 1894 g. otpisivali M. P. Desančiću da ne govore srpski nego bosanski.
  • Gradonačelnik Mostara I. Kapetanović ne jednoj sjednici 1895. g. zabranjuje da gospodin Stagner nešto kaže na njemačkom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao "da mi ovdje nismo u Beču niti Gracu već u Mostaru i da treba da se govori bosanski, da svi razumimo".
  • U doba austrougarske uprave naziv bosanski jezik (Kallay ga je forsirao svojom nacionalnom politikom da suzbije hrvatski i srpski nacionalni pokret) postaje i službeni, ali ga ta uprava poslije i napušta, prihvatajući ime srpskohrvatski jezik (baron Burijan ga je forsirao čime je napustao Kallayevu nacionalnu politiku). Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Od 1.1.1879. upotrebljavan je naziv bosanski jezik - kao službeni jezik u Bosni i Hercegovini. Od 23.1.1879 na sjednici Bosanske komisije bilo je zauzeto stanovište da se naziva "bosanskizemaljski jezik". Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16.2.1879. već je upotrebljena oznaka "srpsko-hrvatski jezik". Naredbom Zemaljske vlade od 4.10.1907. g.određeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'.
  • Prvi štampani kalendar "Tursko-bosanski rječnik" (Bitolj, 1912.) što ga je sastavio Ahmed Kulender.

U duhu "čovijeka" vedra čela, ispod se nalazi lista PRAVILNO-NEPRAVILNO, pa bi mogla dobro doći ovim što žude za vlašću u ovim predizbornim danima.

A

abdest-avdest
ajvar-hajvar
ako Bog da-akobogda
alat-halat
Albanci-Šiptari
Allah-Alah
aluminij-aluminijum
ambasada-veleposlanstvo
ambasador-veleposlanik (hrvatski)
amidža (stric)-amiđa
august (kolovoz)-avgust
australijski-australski
Austro-Ugarska carevina-Austrougarska carevina
Austro-Ugarska-Austrougarska
austrougarski period-austro-ugarski period (napomena: složeni pridjevi se pišu sastavljeno, kao jedna riječ)
automehaničar-auto-mehaničar
autoput-auto-put
avaz-havaz
avion (zrakoplov)-avijon
aždaha-aždaja

B

Babilon-Vavilon
bajrak-barjak
Bajram (blagdan)
bajram-namaz/bajramski namaz-Bajram-namaz (molitva, vrsta ibadeta)
Bajram šerif mubarek olsun/Blagoslovljen ti Bajram časni (bajramska čestitka)
barbarin-varvarin
Bavarska - Bajern, Bayern, Bavaria (engleski, njemački)
Bembaša/Bendbaša-Bentbaša
Banija-Banovina (peripanonska regija u Hrvatskoj, pominje se često u kontekstu sa Likom i Kordunom)
Banja Luka/Banjaluka (napomena:U Banjoj Luci)
bežičan, bežično - bežićan, bežićno
bh./bosanskohercegovački-BH., b-h, be-ha, BE-HA (napomena: bh. je skraćenica)
Bitka za Pofaliće
bici/bitki-bitci (dativ/lokativ od riječi bitka)
Bizant-Vizant
bizantijski-bizantski
Bosanska krajina-Bosanska Krajina, Bosanska kraina
Bosanski pašaluk-Bosanski Pašaluk
bošnjački narod-Bošnjački narod, Bošnjački Narod
Božiji-Božji, božji
brđanin, mn. brđani-brdžanin
brijeg, mn. bregovi/brijezi-brjeg

C

Č

čoban-ćoban

Ć

ćevabdžinica-ćevapdžinica, čevapdžinica, ćevapnica
ćevap-čevap
ćirilica-ćerilica, čerilica, čirilica, ćilirica
ćošak-čošak

D

daidža (ujak)-daiđa,dajdža
demokratija/demokracija
diplomacija/diplomatija
djelimično/djelomično
dječko/dečko
Doboj-Istok-Doboj Istok, Doboj istok
Doboj-Jug-Doboj Jug, Doboj jug
domovina-otadžbina (srpski)
Donji Vakuf-Donji-Vakuf
donjovakufski-donjevakufski, donje-vakufski, donjo-vakufski
Drugi svjetski rat-Drugi Svjetski Rat
duhan-duvan

džamija-đamija
džak (misli se na vreću)-đak

Đ

đak (misli se na učenika)-džak
đavo (šejtan, vrag)-džavo
đurđevak-džurdževak

E

efekt-efekat
Evropa-Europa (hrvatski)

F

fudbal-futbal, fusbal
Fudbalski klub "Sarajevo"/FK "Sarajevo"-FK Sarajevo

G

Gazi Husrev-beg-Gazi Husrev Beg, Gazi Husrev-Beg
glasati-glasovati (hrvatski)
gospođica (skrać. gđica)-gospodična (dijelovi Hrvatske)

H

hajde-ajde
Han-Pijesak-Han Pijesak, Han pijesak
helikopter-zrakomlat (hrvatski)
hemija-kemija
hereza-jeres, jereza
hiljada (tisuća)-iljada
hirurg-kirurg (hrvatski)
historija-istorija
hljeb (kruh)-hleb
hor (zbor)-kor
Holandija-Nizozemska
hrđa-rđa
hrđanje-rđanje
hrkati, hrčem-hrkam
hvala-fala
hvaliti-faliti
hvatati-fatati

I

Internet - INTERNET, internet
internetska stranica - Internet stranica
islam-Islam (religije se pišu malim početnim slovom)
Istanbul-Istambul, Istambol
Italijan/Talijan
italijanski/talijanski

J

Jerusalem-Jerusalim, Jeruzalem
jugoslavenski-jugoslovenski

K

kaiš-kajiš
kamion-kamijon
kanafa-kanapa, kanap
kanton-županija
kafez/kavez (krletka) (objašnjenje: krletka je uglavnom kućica za ptice)
kafić-kavić
kahva/kafa-kava
kaseta-kazeta (hrvatski)
kasino-kazino
katoličanstvo-katolicizam
Kipar-Cipar
ko-tko
konsenzus-koncenzus
konsistentan/konzistentan
kontroverzno-kontraverzno
korištenje - korišćenje
Koruška- Kärnten, Karintija, Carinthia (njemački, engleski)
Kosovo - Kosmet, Kosovo i Metohija
Kotor-Varoš-Kotor Varoš
krompir-krumpir
kršćanstvo-Kršćanstvo (religije se pišu malim početnim slovom)
kuhati-kuvati (srpski)
Kurban-bajram (blagdan)

L

lahak/lak (pridjev, promjena po padežima riječi lahak: gen. jd. lahka, komp. lakši; odr. obl. lahkilahku noć)
lahko/lako
lakomislen
lezbejka
lijepo-ljepo

LJ

ljetni-letnji, ljetnji

M

Madžar/Mađar
Makedonija-FYRM, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija
mašallah-mašAllah (nepravilna upotreba velikog slova)
mehak/mek (promjena po padežima: nom. mehak, gen. jd. mehka, komp. mekši; odr. obl. mehki)
Mesopotamija-Mezopotamija
milion-milijon
mrkva (šargarepa)

N

naočale/naočare
naprimjer/npr.-na primjer, primjerice
naranča/narandža-naranća, naranđa
Nijemac-Njemac
nešto-nešta
Novi Zavjet-Novi zavjet

NJ

Njemačka-Nijemačka, Njemaćka, Nijemaćka
Njemica-Nijemica

O

odsjek-odsijek
okean-ocean (hrvatski)
Omer-paša-Omer Paša, Omer-Paša
općina - opština
orijent (zem.)-orjent
Orijent (Istok - istočne zemlje i narodi)
orijentacija-orjentacija
Osnovna škola "Safvet-beg Bašagić"/OŠ "Safvet-beg Bašagić"-Osnovna škola Safvet-beg Bašagić
otkad/otkada-odkad
osmanlijski/osmanski-otomanski
Osmanlijsko/Osmansko carstvo-Otomansko carstvo
Osmanlije-Otomani
ovdje-ovde (srpski)

P

pasoš-putovnica
Perzija-Persija
pijun-piun
planeta-planet
pomoranča/pomorandža
ponedjeljak-ponedeljak
posjeta-posjet
poslijeratni
posljednji-poslednji
potpredsjednik-podpredsjednik
pozorište (teatar)-kazalište
prethistorija/predhistorija
prethistorijski/predhistorijski
prijestup/prestup
prijevod/prevod
prijevoz/prevoz
privreda-gospodarstvo
projekt-projekat
promaha (propuh)-promaja
Prvi svjetski rat-Prvi Svjetski Rat

R

računar-računalo (hrvatski)
razvoj (razvitak)
redovno-redovito
riža (pirinač)
rječnik - riječnik
rjeđi (rijedak) - rijeđi
Romi-Cigani
Rumunija-Rumunjska (hrvatski)
Rusija (Ruska Federacija)

S

sagovornik/sugovornik
saopćenje-priopćenje, saopštenje
saopćiti-saopštiti
sapun/safun
saradnik/suradnik
savremeni/suvremeni
sedmica-tjedan, nedelja
sistem (sustav)
Sjedinjene Američke Države (Sjedinjene Države)
Skender-Vakuf-Skender Vakuf
Slaven-Sloven (naprimjer: Južni Slaveni je pravilno, a Južni Sloveni nepravilno)
Slovenac
slovenski-slovenački
službenik - dužnosnik (nova riječ u hrvatskom jeziku)
Smail-aga-Smailaga, Smail-Aga
smjer-smijer
snimak-snimka
sport-šport
Srem/Srijem (prid. sremski)
sretan-srećan
stadion-stadijon
Stari Zavjet-Stari zavjet
Sveto Pismo-Sveto pismo

Š

Štajerska - Styria, Steirmark
Švicarska-Švajcarska

T

tačka-točka
takmičenje (natjecanje)
također- takođe
teritorij/teritorija
tok-tijek
trenutno-trenutačno
tužilac- tužioc

U

učestvovati-sudjelovati (hrvatski)
upotreba-uporaba
upotrijebiti-upotrebiti
uvjet (uslov)

V

Vlašić-Vlašič
vlašićki-vlašički
voz (vlak)

Z

Zabranjeno pušenje-Zabranjeno Pušenje (muzički bend iz Bosne i Hercegovine)
zahtijevati-zahtjevati
zvaničnik - dužnosnik (nova riječ u hrvatskom jeziku)

Ž