SPORT - Upoznajte moj Galatasaray

Giganti engleskog i turskog fudbala susrest će se sutra navečer na Old Traffordu, u prvoj utakmici grupe H Lige šampiona. Galatasaray se vraća u Ligu prvaka nakon šest godina odsustvovanja. Imperator Fatih Terim je već najuspješniji turski trener svih vremena, kao i jedini koji je vodio dva kluba iz Serie A (Fiorentinu i AC Milan).

Komplet dresova Galatasaraya za sezonu 2012/2013.

On je trener koji je odveo tursku nacionalnu vrstu do polufinala Eura 2008, ali najveće uspjehe je osvojio sa svojim Galatasarayom. Četiri puta uzastopno je osvojio tursku ligu, od 1996. do 2000. godine, a onda je došao i najveći uspjeh turskog klupskog fudbala - osvojen Kup UEFA 2000. godine.

Po treći put se vraća u Galatasaray. Doveo je Hamita Altintopa, Buraka Yilmaza, Nordina Amrabata, Umuta Buluta, te uspio produžiti ugovor sa Felipe Melom, koji je na posudbi iz Juventusa. Sutra će Lavovi igrati u Terimovoj omiljenoj "običnoj" ili "dijamant" 4-4-2. Prošlih godina, igrački kadar je bio deficitaran sa igračima na krilima, no nove akvizicije kao što su Amrabat, Altintop ili Bulut mogu igrati te pozicije. 

Stoperski dvojac će biti spoj mladosti i iskustva. Rame uz rame - dijete Galatasaraya Semih Kaya i stari lisac Cris. Njima uz bok će igrati Emmanuel Eboue, desno, te Hakan Balta, lijevo.

Ovako su se ultrAslani (navijači Galatasaraya) zahvalili Fatihu Terimu za osvajanje 18. titule prvaka Turske

U sredini, kao defanzivni vezni i diname ove ekipe, bit će nerazdvojni Felipe Melo i Inan Selčuk, koji na svom kontu u prošloj sezoni zajedno imaju 41 gol. Da se zaključiti da su to dva najvažnija zupčanika u dobro podmazanoj mašini Fatiha Terima.

Dres sa brojem 10 Felipe Melo ne nosi slučajno. Neumoran je, često se priključuje napadu, a u defanzivi je beskompromisni razbijač. Najinteresantniji statistički podatak je taj da ima najveći procenat tačnih dodavanja u ekipi.

Ova Melova uloga omogućava Selčuku više prostora i vremena za njegovu magiju, posebno pasove, što će se uvjeriti i igrači i navijači Manchester Uniteda, ukoliko ga ne zatvore na pravi način. Nadamo se da neće.

Procentualna zastupljenost navijača u Turskoj 2011. godine
CRVENO - Galatasaray
PLAVO - Fenerbahče
SIVO - Bešiktaš
SVIJETLOPLAVO - Trabzonspor

Amrabat će igrati na desnom, a Altintop na lijevom krilu. Obojica su skore "došle" u ekipu. Amrabat se sjajno uklopio i u kontra-napadima će biti ozbiljna prijetnja odbrani Manchester Uniteda. No, ovo se ne odnosi i na Altintopa, koji se svim silama trudi da se uklopi, ali daje sve za tim.

Najveća Terimova briga je s kim će početi u napadu. Jedan napadač je siguran - Umut Bulut. On će sigurno startovati, jer se nametnuo svojim sjajnim predstavama. U osam dosadašnjih utakmica za Galatasaray, postigao je osam golova, neumorna radilica fantastične završnice.

Dilema se postavlja između Johana Elmandera i Buraka Yilmaza. I pored svojih godina i pozicije, Šved po utakmici pretrči nevjerovatnih 12 kilometara. Stoga će Terim vjerovatno početi s njim, da bi izmorio odbranu Manchester Uniteda, a onda ubaciti ubojitog Buraka Yilmaza oko 60. ili 70. minute da ih dotuče.

Terim je trener trke i zalaganja. Zato je doveo američkog kondicionog trenera Scotta Pirija da pojača ovaj aspekt ekipe.

Pojedinačna analiza igrača

FERNANDO MUSLERA: Šesti najbolji golman na svijetu, sudeći po podacima IFFHS (Međunarodnog instituta za fudbalsku historiju i statistiku). Kupljen je od Lazija, u transferu teškom 12 miliona € plus meni najdraži igrač, Lorik Cana. Ovim transferom, Muslera je postao peti najskuplji golman na svijetu. 2011. godine osvojio je Copa Americu sa nacionalnom reprezentacijom Urugvaja, a na Mundijalu 2010. bio je četvrti. Transfer se pokazao sjajnim za Galatasaray, jer je u 39 utakmica primio samo 30 golova, a završio je sezonu sa 19 utakmica bez primljenog gola, te je time skinuo rekord Claudia Taffarela. Sjajno komanduje odbranom, siguran u zraku, izvanrednih refleksa i "klikeraš" u dvobojima "jedan na jedan". Poznat po sjajnoj koncentraciji u velikim utakmicama.

EMMANUEL EBOUE: Manchester United poznaje ovog bivšeg Arsenalovog igrača. Reprezentativac Obale Bjelokosti je postao jedan od najomiljenijih igrača kod navijača "crveno-žutih". Može igrati na svim pozicijama na desnoj strani, od beka do krila.

HAKAN BALTA: Hakan ("Satara") Balta je naporno radio sa svoje mjesto u ekipi. Prošle godine bio je jedna od zvijezda šampionske ekipe. Nije kao Eboue, rijetko će se vidjeti na protivničkoj polovini terena, nego će se vraćati nazad, te formirati trojnu odbrambenu liniju zajedno sa Crisom i Semihom.

SEMIH KAYA: Izgleda kao da ima 31, a ne 21 godinu. Jedan od najperspektivnijih igrača koje je Turska ikad dala. Kaya u prijevodu znači "stijena", što ga zaista opisuje. U Turskoj ga zovu Ledeni Čovjek, zbog njegova ozbiljnosti u svakoj utakmici. Već je bio pod patronatom sjajnog češkog veterana Ujfalušija, a sad ga je preuzeo Cris. Ima od koga da nauči.

CRIS: Kupljen je u zadnjim trenucima prelaznog roka jer se Ujfaluši teško povrijedio. Najiskusniji je igrač Lige šampiona sa 56 nastupa u ovom takmičenju. Impresivno je odigrao posljednju utakmicu protiv Antalyaspora, ali nema puno vremena da se uklapa u ekipu.

INAN SELČUK: Poznat kao turski Xavi. Sjajan pas-igrač, izvođač slobodnih udaraca, kreativac i jedan od najboljih igrača Galatasaraya. Postigao je 13 i namjestio 16 golova tokom prošle sezone. "Xelčuk", kako ga zovu, nije baš poznat igračima Manchestera, ali ako nastavi igrati kako zna i umije, neće ga znati zaustaviti, a Evropa će brujati o njemu. Dobio je titulu "Kralja asistencija" i "Kralja golova", a njegovo ime Inan u prijevodu znači "vjera", pa se navijači Galatasaraya nadaju da će ih vjera vratiti među najbolje.

FELIPE MELO: Fantastična debitantska sezona u turskoj ligi donijela mu je 12 golova u 36 mečeva, te desetku na leđima. Nevjerovatna je lahkoća njegove igre koja je umnogome pomogla Galatasarayu da dođe do 18. titule prvaka države. Ne da se adaptirao na život u Turskoj, nego ga je u potpunosti prihvatio. Fudbalska kultura Turske i Brazila ima puno sličnosti, strastveni su, emocionalni, pa ova činjenica i nije toliko iznenađujuća. Desetka na leđima nije samo broj za njega. On ga nosi s ponosom, a učinio ga je puno ofanzivnijim igračem nego što je to bio u Juventusu. Impresivna kontrola lopte, pas-igra, snaga, pozicioniranje i pregled igre u napadačkoj trećini terena.

NORDIN AMRABAT: Proveo je djetinjstvo sanjajući da će obući crveno-žuti dres. Bivši igrač PSV-a, pa je prešao u Kayserispor, gdje je u 26 utakmica postigao 6 golova i 8 asistencija. Dvadesetpetogodišnji Marokanac je krilo puno trikova i bez straha ulazi u duele sa protivničkim odbrambenim igračima.

HAMIT ALTINTOP: Došao iz Reala ovog ljeta. Iskusni reprezentativac Turske je do sada razočarao, nije se baš snašao u sredini, ali daje sve od sebe da dođe u pravu formu.

UMUT BULUT: Ima reputaciju beskompromisnog borca. Transformisao se u Toulouseu, gdje je postao puno brži, jači, bolje kondicije i bržeg ubrzanja. Ali, najveći napredak je postigao u završnici. Mnogi su bili skeptični kada ga je Terim doveo na posudbu iz Francuske, ali je utišao "nevjerne Tome" postigavši osam golova u osam utakmica.

Zastava Galatasaraya na tornju Naberežnaja u Moskvi, duga 250 metara,
postavljena u čast osvajanja prošlosezonske titule

BURAK YILMAZ: Dvadesetsedmogodišnji napadač kojeg ili volite ili mrzite. Mnogi mu zamjeraju česte simulacije penala, ostajanje u ofsajdu, prečesto trošenje korisnih lopti na beskorisne šuteve. Ali, ni najveći kritičari ne mogu oporiti činjenicu da je prošle sezone postigao 35 golova i namjestio njih 9. Najbolji je u prodorima i završnici, visok 188 cm, zna kako iskoristiti snagu i visinu. Ima ubojite slobodnjake i penale.

JOHAN ELMANDER: Poznat igračima Manchestera još iz vremena dok je igrao u Boltonu. Nije baš efikasan, ali to nadomiješta iznimno velikim zalaganjem za ekipu, neumornim radom kojim je "kupio" Terima. Koristan za "navlačenje" dvojice suparničkih odbrambenih igrača, što bi mu kolege iz ekipe morali češće iskorištavati.

Facebook stranica udruženja navijača Galatasaraya iz Bosne i Hercegovine - LINK

Blog stranica udruženja navijača Galatasaraya iz Bosne i Hercegovine - LINK

VJEROVALI ILI NE - Zanimljivosti iz "Politikinog zabavnika" 1

Najstariji dnevni list na Balkanu, beogradska "Politika", osnovan davne 1904. godine, ima svoje izdanje "Politikinog zabavnika". Pročitajte neke od zanimljivosti objavljene u ovom poučnom časopisu. Da ih je Bogd'o više kod nas ovakvih, ...

• Frenklin Pirs (1804 –1869) bio je jedini američki predsednik koji je na inauguraciji (1853. godine), umesto "kunem se", rekao "obećavam"
• jedna ćelija u mozgu može da ima direktne veze s hiljadu drugih neurona
• Širli Templ zaradila je više od 1.000.000 dolara pre navršene desete godine
• najstariji građevinski materijal, nastao isključivo ručnim radom, bila je cigla. Egipćani su pravili cigle još pre 7000 godina
• stabla nekih vrsta bambusa dnevno mogu da narastu 90 centimetar
• prosečna banana teška je 126 grama
• prvi sladoled,pravljen od smrznutog mleka,mogao je da se kupi u Pekingu još u vreme kada je tamo boravio Marko Polo
• u italijanskom gradu Pontedasiju postoji istorijski muzej špageta  
• kamile imaju tri očna kapka kako bi oči zaštitile od peska koji nanosi vetar
• Finska je jedina skandinavska zemlja koja nije monarhija
• prvu novinarsku školu u svetu osnovao je 1903. godine Džozef Pulicer (1847–1911), američki novinar mađarskog porekla
• verovatnoća da se rode četvorke iznosi 1: 600.000
• tokom jedne pobune u Indiji pripadnici britanske kolonijalne vlasti razmenjivali su tajne poruke pisane pomoću tečnosti spravljene od limunovog soka i mleka
• ćelije u kostima čoveka stalno se razlažu i obnavljaju, čak i kod starijih ljudi, tako da tokom svakih sedam godina nastane dovoljno ćelija za jedan nov skelet
• prvi poljoprivredni almanah napisali su Sumeri oko 1700. godine pre naše ere
• na čitavom ogromnom prostoru Saudijske Arabije od 2.149.890 kvadratnih kilometara ne postoji nijedan stalni rečni tok
• šah je u Rusiju, gde se pominje već 820. godine, stigao Volgom, direktno s Istoka. Otuda u ruskom jeziku persijski nazivi figura „ferz” (kraljica) i „slon” (top)
• verovalo se da hermelin,zver iz roda lasica, umire kad uprlja svoje snežnobelo krzno
• kad je prvi put prikazan, u avgustu 1939. godine, film „Čarobnjak iz Oza” dobio je loše kritike.Kritičari su ga ocenili kao glup i nekritičan
• u 18. veku knjige koje su smatrane uvredljivim ponekad su kažnjavane bičevanjem
• pretpostavlja se da je 13 odsto stanovnika Zemlje levoruko
• Aleksandar Dima Otac dao je rezidenciji u Parizu ime Monte Kristo po svojoj najpoznatijoj knjizi „Grof Monte Kristo”
• prosečan vojnik iz Prvog svetskog rata bio je dva centimetra niži od prosečnog vojnika u Drugom svetskom ratu
• oologija je nauka o ptičjim jajima i gnezdima
• Dejvid Džon Mur Kornvel pravo je ime poznatog britanskog pisca špijunskih romana Džona le Karea
• prosečan čovek zaspi za sedam minuta
• u krznu vikunje, divlje lame s peruanskih Anda, svaka dlaka manja je od hiljaditog dela centimetra. Ovu životinju Inke su smatrale svetom, a njeno krzno mogli su da nose samo članovi kraljevske porodice
• Vaga je jedini neživi znak u horoskopu
• tečnost iz mladih kokosovih oraha u hitnim slučajevima može da se iskoristi kao zamena za krvnu plazmu.
• nojevo jaje ima zapreminu kao 24 kokošja jajeta. Da bi se obarilo,treba ga kuvati od 40 do 90 minuta
• naši bubrezi sadrže više od milion malih cevi. Njihova ukupna dužina,u oba bubrega,iznosi 60 kilometara
• u srednjovekovnim crkvenim kalendarima važne svetkovine i dani za gozbu obeležavani su crvenim mastilom. Zato su ovi datumi postali poznati kao "dani crvenih slova"
• suprotne strane kockice za igranje uvek imaju zbir sedam
• u Staroj Grčkoj postojao je običaj da mladenci za vreme svadbenog ručka pojedu dinju koja je smatrana voćem ljubavi
• u francuskom jeziku akcenti su uvedeni za vreme vladavine kralja Luja XIII (1601–1643)
• rika lava može da se čuje na udaljenosti od osam kilometara
• knjiga Ričarda Baha „Galeb Džonatan Livingston” jedini je roman koji je dve uzastopne godine (1972. i 1973) zauzimao prvo mesto na listi najčitanijih knjiga u Americi
• izraz „đavolji advokat” (advocatus diaboli) nastao je u katoličkoj crkvi.Kada se odlučuje da nekog treba proglasiti za sveca, „đavolji advokat” uvek daje suprotno mišljenje
• pre mnogo godina gornja korica s vekne hleba uvek je davana kralju ili čoveku s najvišim činom za stolom. Odatle i izraz „gornja korica”,koji se upotrebljava za ljude višeg ranga
• Džimi Karter prvi je američki predsednik rođen u bolnici
• zmija zvečarka ima najbolji detektor za telesnu toplotu u prirodi. Dva organa koji joj omogućavaju da otkrije miša na razdaljini od 15 metara, nalaze se između njenih očiju i nozdrva

Hoćete li još? Ostanite uz AfanovBlog, uskoro drugi nastavak ;-)

VRIJEME - Hoćemo li ukinuti zimsko računanje vremena?

Rusija je prošle godine odlučila ukinuti zimsko računanje vremena, tako da od jeseni 2011. godine u toj zemlji nije više bilo pomjeranja kazaljki na satu. 

U Bosni i Hercegovini, iako su mnogi građani zbunjeni, i ove godine bit će na snazi zimsko računanje vremena.

Opasni stres

Ugledajući se na Rusiju te Island, koji ne pomjeraju kazaljke, mnoge evropske zemlje također su počele razmatrati ovakvu mogućnost. Tako je i Austrija na putu da ukine praksu pomjeranja kazaljki, jer su pojedina istraživanja pokazala da 48 posto Austrijanaca smatra da ne treba pomjerati kazaljke na satu. 

Obrazloženje za odluku ruska javnost našla je u tvrdnji da promjena - prelazak s jednog računanja vremena na drugo i obrnuto dva puta godišnje, negativno utječu na zdravlje i ne donose bitniju uštedu električne energije, a da, pri tom prilagođavanju, ljudski organizam prate stres i pojačano obolijevanje. Prema jednom ruskom istraživanju, broj samoubistava poslije promjene vremena poveća se za čak 66 posto. 

Iz Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku dobili smo potvrdu da u FBiH nisu rađena istraživanja o negativnostima po zdravlje ljudi i životinja, zbog čega je Rusija i prestala pomjerati kazaljke. 

Brojne rasprave

- Od 2002. godine Evropska unija odredila je zadnju sedmicu marta kao početak i zadnju sedmicu oktobra kao završetak ljetnog vremena. Isplativost ljetnog računanja vremena trebala je biti preispitana 2007. godine, ali odluka još nije donesena - kazali su nam iz Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku. 

Na mnogim forumima u našoj zemlji pokrenute su rasprave o ovoj temi, ali za sada je sigurno da ćemo i u ovom oktobru imati pomjeranje kazaljke i zimsko računanje vremena. (avaz)

PITALI STE - Lutvina kahva

Moj dragi Senad Durmić, pola Zeničak, pola Travničanin, postavio mi je pitanje o Plavoj vodi i Lutvinoj kahvi u Travniku. Evo teksta kojeg sam pronašao o ovoj najpoznatijoj turističkoj destinaciji vezirskog Travnika.

 

Jedno od najatraktivnijih mjesta u Travniku je svakako Plava voda, zahvaljujući prekrasnom ambijentu koji pruža potok Šumeće. Upravo na tom mjestu možete popiti čuvenu Lutvinu kahvu, a odmah prekoputa je i konoba Plava voda, čiji je enterijer lijepo uređen u bosanskom stilu, zbog čega je i zimi posjećena skoro kao i ljeti, kad ima baštu uz potok. Tako putnici namjernici na ovom mjestu imaju sve uslove za odličan predah i uživanje. 

Restoran Lutvina kahva u vlasništvu je Islamske zajednice, a od 1998. ovaj objekt je pod zakup uzeo Hasan Dervić, koji nam je ukratko ispričao o historiji vezanoj za ovu kahvu, a što se nalazi napisano i na cjenovniku restorana. Upravo na ovom mjestu 1807. godine počinje, i sedam godina kasnije završava, radnja romana "Travnička hronika" Ive Andrića. Bila je to skromna drvena kućica, gdje su se, kako se navodi u romanu, okupljali i sjedili travnički begovi, a evo kako je kahva koja se danas pije na ovom mjestu postala "čuvena".

"Ovdje je 18. juna 1887. došao austrijski nadvojvoda i austrougarski prestolonasljednik Rudolf Franz Karl Josef, jedinac cara Franje Josipa i Elizabete Bavarske. U historiji je zabilježeno da je princ, zbog svojih naprednih shvatanja, često dolazio u sukob s ocem, koji ga je navodno poslao na službeni put u Bosnu da bi ga barem nakratko razdvojio od 18-godišnje ljubavnice, baronice Marije Vetsare, koju je upoznao na konjskim utrkama u Prateru i na predstavama u Burgtheatru", kazuje Dervić za Klix.ba.

Rudolfova postala Lutvina kahva

Prije ove značajne posjete, kućica u kojoj je bila kahva bila je renovirana i obojena karakterističnim žuto-narandžastim vodoravnim prugama u pseudomavarskom stilu, kao i sve važnije zgrade iz tog vremena, kao naprimjer sarajevska Vijećnica, i taj njen izgled sačuvan je do danas.

"Ugledni gost je popio kahvu i poklonio dukat vlasniku, koji je godinama kasnije čuvao u posebnoj vitrini džezvu i fildžan iz kojeg je princ popio kahvu. Ova vitrina prelazila je 'iz ruke u ruku' vlasnika objekta, a kahva je poslije te posjete i zvanično nazvana Rudolfovom kahvom", kaže Dervić. Princ i njegova ljubavnica Marija kasnije su doživjeli tragičnu sudbinu u dvorcu Mayerling blizu Beča, nerazjašnjeno je da li su ubijeni ili je princ najprije ubio Mariju, a potom i sebe, kako je zvanično bilo saopćeno s bečkog dvora. A naziv Rudolfova kahva je, kaže Dervić, vremenom zamijenjen u Lutvina kahva, jer ju je narod tako nazivao godinama, i tako je ostalo i do danas. "Toga prvog sopstvenika kafane, Lutve, ne sjećaju se ni najstariji ljudi; taj je bar stotinjak godina već na nekom od rasutih travničkih grobalja, ali svi idu kod Lutve na kahvu i njegovo se ime pamti i izgovara tamo gdje su zaboravljena imena tolikih sultana, vezira i begova...", navodi se u prologu romana "Travnička hronika".

"Kahva je specifična po tome što uz nju dobijete rahatlokum, kutiju šibica i cigaretu", ističe naš sagovornik Dervić, dodajući kako dolaze turisti iz svih krajeva BiH, a među stranim turistima najviše ima Turaka.

Iza ove kućice (u kojoj je restoran) iz austrougarskog doba, u kojem je u Travniku za svega četiri decenije urađeno mnogo (željeznička pruga, Turbe, Sebešić, gimnazija, mnoge školske i druge zgrade, vodovod, bolnica, kasarna i osnovano 1879. najstarije vatrogasno društvo u BiH), nalazi se monumentalno turbe travničkog muftije i njegove hanume. Tako ovaj lijepi i atraktivni dio Travnika više liči na neki muzej na otvorenom prostoru, nego na mjesto u kojem obični ljudi žive svoj život podsjećajući se da je njihov grad oko 150 godina bio glavni grad Bosne i u kojem je u tom periodu stolovalo 77 vezira, od kojih su peterica zauvijek ostala u svojim turbetima u Travniku da barem navode na razmišljanje o prolaznosti slave i života...

Na Plavoj vodi su do novembra 1906. brojni izvori i potočići danonoćno pokretali više mlinova, vodenica i drvenih stupa, koje su tucale hrastovu koru potrebnu za štovljenje kože u brojnim travničkim kožarama ili tabhanama, od kojih su ostali samo temelji nizvodno pored Lašve. Češka firma Franjo Krizik i dr. je izgradila te godine branu na akumulacionom jezercetu iz kojeg je sakupljana voda da bi pokrenula turbinu na prvoj hidroelektrani u neposrednoj blizini. Ova hidroelektrana je dugo proizvodila struju sa kojom su se Travničani susreli 1906. prije nego mnogo gradova na području bivše Jugoslavije.

Uz malo ulaganja se može puno napraviti

"Prije rata ovdje je zaista bilo lijepo i uređeno, tu su bila atraktivna jezerca i cvijeće, a nakon rata je bilo dosta toga zaraslo i zapušteno. Mi smo onda, prije nešto više od deset godina, oplemenili ovaj prostor do potoka i pokrenuli našu konobu, koja je danas izuzetno atraktivan ugostiteljski objekt u ovom lijepom ambijentu, koji uz malo truda može biti još puno ljepši. Ljudi iz Opštine bi ovdje uz malo ulaganja mogli napraviti puno toga, postaviti klupice za odmor, posaditi cvijeće uz potok, napraviti pristupne staze do prodajnih punktova, gdje bi se mogli prodavati suveniri, a ne kineska roba...", govori za naš portal vlasnica konobe Plava voda Hajra Mameledžija, koja je čitav radni vijek provela u ugostiteljstvu.

Ona je svoje iskustvo u ugostiteljstvu na najljepši način primijenila u svojoj konobi, koju danas vode njena djeca i koja je uređena u prelijepom bosanskom stilu, i to tako da gotovo u svakom kutku restorana imate svoju privatnost. Upravo zbog enterijera, kaže naša sagovornica, konoba i zimi ima sasvim dovoljno gostiju, iako je to manje nego ljeti, kad je dosta teško odoljeti bašti uz potok. Upravo će vam huk potoka ostati u ušima danima nakon odlaska iz Travnika, a onda vas nekad iznova podsjetiti da biste ovu ljepotu ponovo trebali doživjeti. (klix)

NA DANAŠNJI DAN - Usvojena zastava Bosne korištena od 1831. do 1832. godine

Za vrijeme borbe za autonomiju Bosne od septembra 1831. godine do juna 1832. godine, pod vodstvom Husein-kapetana Gradašćevića usvojena je nova zastava Bosne. Početkom 1832. godine Bosna i Hercegovina je kratko vrijeme bila oslobođena osmanske vladavine i proglašena je nezavisnost. Zastava korištena od 1831. do 1832. godine bila je zelene boje sa žutim mjesecom i zvijezdom petokrakom u sredini. Zastava se počela koristiti sa početkom borbe protiv osmanske vlasti 14. septembra 1830. godine. (nadanasnjidan.ba)

SPORT - Od trnja do zvijezda i zmajevog gnijezda: Kako je nastala Reprezentacija

Prvi međunarodni susret i prvi sportski susret u okupiranom Sarajevu u organizaciji NSBiH odigran je 18. jula 1992. godine u Skenderiji, mali nogomet između reprezentacije RBiH i selekcije UNPROFOR-a, koji je završen rezultatom 25:5 za selekciju RBiH.

Reprezentacija RBiH pod nazivom "Humane zvijezde" odigrala je dvije utakmice i to u Belgiji 8. marta 1993. godine sa ekipom Genka iz istoimenog grada i pobijedila sa 3:1, dok je drugu utakmicu odigrala protiv Kaiserslauterna i izgubila sa 1:4.

Plakat prve utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Genka. Sudar u Genku sa istoimenim klubom (Genk – Humane zvijezde BiH) i petnaestak dana kasnije u Koblenzu sa Kaiserslauternom praktično su prvi okršaji naše nacionalne vrste. To su bile humanitarne utakmice koje su odigrane 9. i 22. marta 1993. godine. Organizator utakmice bio je Informativni centar BiH iz Düsseldorfa uz saglasnost NSBiH. Sav prihod bio je namijenjen za pomoć BiH.

Boje BiH u tim utakmicama branili su: Enver Lugušić, Merdan Ibrahimović, Anto Jakovljević, Mirsad Baljić (FC Zurich), Refik Šabanadžović (PAOK), Suad Katana (Genk), Faruk Hadžibegić (Sochaux), Davor Jozić (Cesena), Mehmed Baždarević (Sochaux), Demir Hotić (Kaiserslautern), Blaž Slišković (Pescara - kapiten), Safet Sušić (PSG), Haris Škoro (FC Zurich), Semir Tuce (FC Luzern), Meho Kodro (Real Sociedad), Predrag Jurić (Atletic Marabella), Husref Musemić, (Twente), Senad Merdanović (Autobum), Mirza Kapetanović, Ismet Mulabdić, Ibrahim Duro (Šibenik) i Edim Hadžialagić.

Reprezentaciju je sa klupe vodio Enver Ališić, a još su bili prisutni potpredsjednik saveza Josip Katalinski, menadžer Namik Filipović, sekretar Nijaz Merdanović i doktor Mirhan Kapidžić.

Prvu zvaničnu međunarodnu utakmicu jedna reprezentativna selekcija BiH odigrala je na Mediteranskim igrama u Montpeilleru u Francuskoj, koje su održane u julu 1993. godine. Odigrane su dvije utakmice, i to sa Alžirom 1:1, te je doživljen poraz od Grčke sa 1:3. Tokom 1993. godine u Zagrebu je odigrana utakmica u malom fudbalu izmedu naše reprezentacije i Hrvatske, a susret je završen našom pobjedom od 3:0.

Selekcija igrača BiH iz zemlje i inozemstva odigrala je 1. aprila 1994. godine u Bologni protiv istoimenog italijanskog prvoligaša prijateljski susret i pobijedila sa 2:1. Skoro godinu dana kasnije, 22. jula 1995. godine, reprezentacija BiH odigrala je neriješeno 2:2 sa Fortunom u Dusseldorfu.

U toku agresije Fudbalski klub Sarajevo je više od godinu dana bio na turneji po zemljama Evrope i Azije i odigrao je u humanitarne svrhe preko 100 međunarodnih utakmica.

U ljeto 1994. godine reprezentacija grada Sarajeva je gostovala u Škotskoj i odigrala nekoliko utakmica. Bosna i Hercegovina 30. novembra 1995. godine odigrala je svoju prvu zvaničnu prijateljsku utakmicu u Tirani sa Albanijom. Tada je po prvi puta na jednom sportskom događju svirana državna himna "Jedna si jedina". I pored poraza, fudbaleri BiH su dostojno reprezentovali našu državu. Zanimljivo da je reprezentaciju činilo nekoliko igrača iz naseg prvenstva, a stručni štab, direktor Mirsad Fazlagić, selektor Fuad Muzurović i trener Mustafa Hukić jedva su u Tirani "skrpili" ekipu. Ipak, bio je to događaj za pamćenje, a koliko je još zemlja bila u komunikacijskoj blokadi govori podatak da su izvještaj sa te utakmice novinari dobili preko radio-amatera.

PRVA ZVANIČNA UTAKMICA REPREZENTACIJE: ALBANIJA - BOSNA I HERCEGOVINA 2:0 20.11.1995. godine
Stoje: Nedžad Fazlagić, Almir Turković, Enes Demirović, Senad Begić, Ismir Pintol, Muhamed Konjić
Čuče: Vedin Musić, Ibrahim Duro, Husref Musemić, Esmir Džafić, Asim Hrnjić.

Juniorska reprezentacija BiH sastavljena od mladih igrača iz zemlje i inostranstva je u Makarskoj u januaru 1996. godine odigrala i prvu međunarodnu utakmica sa selekcijom Hrvatske i pobijedila sa 2:0.

U aprilu te godine u Zenici je najbolja selekcija BiH odigrala prvu službenu međunarodnu utakmicu u zemlji. Oko 20.000 gledalaca pozdravilo je "ljiljane" u revanš-susretu sa reprezentacijom Albanije. Nije bilo golova ali svi su zadovoljno napustili stadion Bilino polje. Jer se poljem raširio miris ljiljana.

Više fotografija u jednom od najvrijednijih Facebook albuma koje sam ikad napravio!

Sretno u kvalifikacijama, Ljiljani zlatni, nacija je uz vas. Srce na teren i da za dvije godine prohodamo Copacabanom! 

SVE ŠTO ŽELIM OD OVE REPREZENTACIJE JE DA IGRA ZA BOSNU I HERCEGOVINU!

PITALI STE - Odakle nam "ba", "bolan", "bona"

Čitalac AfanovogBloga, Adnan Alić, postavio je pitanje o korištenju uzrečica "ba", "bolan" i "bona" u našem lijepom bosanskom jeziku. Istraživanjem ove interesantne lingvističke pojave, došao sam do novih i interesantnih saznanja.

Naime, ove uzrečice se mogu shvatiti dvojako, nekada kao kletva, a nekada kao blagoslov. Sudeći po mišljenju nekih naših lingvista, uzrečica "bona" dolazi iz latinskog jezika, od riječi "bona" što znači "bona". Šalim se. Što znači "dobra". Inače se koristi samo za ženski rod, logično. 

Druga teorija kaže da su te obje uzrečice došle od blagoslova "bolestan ne bio"/"bolesna ne bila", odnosno "bolan ne bio"/"bona ne bila", a kod nas vrlo često (ali i pogrešno) samo "bolan"/"bona".

Evo i jednog interesantnog teksta o kletvama i blagoslovima iz projekta "Rastko".

"Kletva kao samostalan iskaz ili iskaz u okviru drugih žanrova izriče se sa verom u magijsku moć reči da Boga, demona, sudbinu ili prirodne sile pokrene na nanošenje zla. Retka proučavanja kletve u odnosu prema drugim žanrovima zadržavala su se na njenoj ulozi u epskim pesmama i baladama, kao i u proznim i govornim vrstama. Značenja, funkcije, kontekst i podtekst kletvenih iskaza prepliću se u poližanrovskim tekstovima na različitim hijerarhijskim nivoima – sa jednostavnim i složenim žanrovima. Zato će i u ovom prilogu najpre biti uočen odnos kletve prema drugim apelativnim žanrovima, da bi u drugom delu teksta bilo pokazano njeno uklapanje u prikazivačko-narativne žanrove. "

"Blagoslov, kao apelativni žanr koji najviše životne vrednosti izražava u željama da se one ostvare, odnosno kletva koja to ostvarenje odagnava kroz prizivanje najgorih nesreća – mogu se preplitati samo ukoliko se međusobno poništavaju (npr. kletvu poništava lažna kletva – blagoslov, i obratno) ili ukoliko se jedan od ovih žanrova služi onim drugim žanrom da bi pojačao sopstveni iskaz."

Adnane, jel šta jasnije? :)

Vaša pitanja željna odgovora možete postaviti na afan.abazovic@gmail.com. Ko pita - ne skita! ;)

(VIDEO) NAUKA - Pogledajte praktičan način kako inžinjeri slažu majice

Problem vam stvara slaganje majica i njihovo gužvanje u slučaju da ste je pogrešno složili? Pogledajte praktičnu napravu koja će vam pomoći da brže obavljate ovaj posao. Možete je i sami napraviti! Pogledajte video!

HISTORIJA - Kako je Neil Armstrong donio Mjesec Titu

Armstrong i Tito

Neil Armstrong, koji je preminuo u prošlu subotu, boravio je u bivšoj Jugoslaviji, ubrzo nakon historijskog leta na Mjesec, i tom prilikom je donio uzorak sa Mjeseca.

Oktobra 1969. godine, samo tri mjeseca poslije sletanja na Mjesec, u okviru turneje po 22 zemlje svijeta, Armstrong i članovi ekspedicije „Apolo 11” sa suprugama, posjetili su Beograd.

U kolima sa otvorenim krovom, prolazili su centralnim gradskim ulicama i mahali građanima koji su ih oduševljeno pozdravljali.

Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao je Armstronga Ordenom jugoslovenske zvijezde sa lentom, a Armstrong je uručio uzorak sa mjeseca koji se još čuva u Muzeju u Beogradu, a posljednji put je izlagan 2009. godine u Muzeju istorije Jugoslavije.

Kamen sa Mjeseca koji se nalazi u MIJ

A sam Armstrong tokom proteklih decenija bio je velika misterija za svoje poklonike. Književni umovi, opčinjeni genijem dječačkog lica, pokušavali su da proniknu u njegovu dušu. Skroman, uzdržan, rijetko kad ushićen zbog podviga koji je napravio, govorio je da “vjeruje da je samo radio svoj posao”.

Bio je i staromodan na otmjen način. Oženio se Jannet, kojoj se, po vlastitom i njenom sjećanju, nikada nije udvarao, niti je se sa njom izlazio prije braka.

Armstrong je sebe uvijek opisivao kao “zaluđenog inženjera koji nosi bijele čarape i zaštitu u džepu od košulje kako mu se ne bi umazala hemijskom olovkom”.

“Mislim da idemo na Mjesec zato što je u prirodi ljudskog bića da se hvata u koštac sa izazovima. To je u njegovoj najdubljoj prirodi… Mi treba da radimo takve stvari baš kao što i lososi plivaju uzvodno”, rekao je Armstrong 1969. godine. (blic)

KULINARSKA FOTO-PRIČA - Pekmez od šljiva

U beskraju predivnih poslastica tradicionalne bosanske kuhinje, posebno mjesto imaju slatka, kompoti, džemovi i slično. Jedan od najzastupljenijih je, zasigurno, pekmez od šljiva. Negdje se on zove i "recelj", kao što je to slučaj u mom gornjevakufskom kraju, mada postoji razlika.

Jutros je ekspedicija osvanula u Pojsku, selu nadomak Zenice, poznatom po izvrsnim šljivama.

U prvoj fazi procesa proizvodnje pekmeza, nabrali smo skoro 40 kilograma zrelih i iskoristivih plodova ovog predivnog i zahvalnog voća, koje se kod nas, nažalost, mnogo koristi u svrhu dobijanja alkohola i mrske rakije. No, svakom svoje...

Faza 1. - branje šljiva

U drugoj fazi smo "ispućili" plodove, odvajajući plod od košpice, koja je neupotrebljiva. Time smo dobili skoro 30 kilograma čistog ploda.

Faza 2. - "pućenje" šljiva

U trećoj fazi smo čisti plod samljeli u mašini za mljevenje, te smo time dobili kašastu smjesu spremnu za dalju obradu, tj. pečenje.

Faza 3. - mljevenje ploda šljive

Četvrta faza je pečenje u posebnoj šerpi, na dobroj vatri, uz konstantno miješanje, skoro nekih 3 sata. Dodavanjem 2-3 kilograma šećera, dobili smo oko 26 kilograma čistog pekmeza od šljiva.

Faza 4. - pečenje smjese

Gotov pekmez, spreman za pakovanje

Peta faza je ambalažiranje pekmeza u galone, koji se zatvaranjem i okretanjem na čep sami vakumiziraju, a tako ambalažirani mogu stajati godinama, ukusni i uvijek spremni za konzumaciju.

Faza 5. - ambalažiranje pekmeza u galone

Galoni naglavačke, vakumiziraju se i spremni su za konzumaciju

Afijet olsun Vam žele Velida i Afan. Naravno, ništa ovo ne bi uspjelo da nije Božijeg davanja u ovoj sušnoj i teškoj godini, te pomoći iskusnih u ovom poslu, Velidinih roditelja Envere i Bersada. Hvala i svima onima koji su ispućili makar jednu šljivu ili jednom zamiješali pekmez dok se pekao. :)