HISTORIJA - Božićno primirje 1914. - trijumf ljudskosti

Vjerovatno najupečatljiviji događaj u cjelokupnom toku Prvog svjetskog rata. Slovo ljudske historije koje govori da će ljudskost, čovjekoljublje i život uvijek biti ljudima draži od mržnje i ubijanja zarad zemlje, principa, resursa i vladara koji frontove na kojima njihovi vojnici ostaju u blatu nisu ni vidjeli.

Na Badnje veče 1914. godine, u vrijeme Prvog svjetskog rata, usred bitke koja je trajala danima, izgladnjeli, promrzli vojnici sa obje strane (Nijemci i Škoti), oglušujući se o naređenja pretpostavljenih, izašli su iz svojih rovova, našli se nasred ničije zemlje i - igrali fudbal.

Naime, na zapadnom frontu u Belgiji, daleko od kuće, ratujući za ko zna više šta, obični vojnici su počeli da napuštaju rovove i krenuli, nenaoružani, ka neprijatelju kog su do tada mrzjeli i prezirali. Bitka je odnijela mnogo života, vojnici su umirali od metka, gladi, mraza. Svi su htjeli kućama, da ostave puške i prigrle ženu i djecu, roditelje, braće i sestre .I svi su u strahu od vojnih sudova, pogubljenja i zatvora ostajali na položajima i pucali pravo ispred sebe. Sve do Badnje večeri, kada je ljudima prevršilo umiranje za tuđe volje, planove i naređenja.

Ne zna se ko je prvi krenuo. Više nije ni važno. Puške su zaćutale, i do maloprije smrtni neprijatelji našli su se na sredini, na ničijoj zemlji u sred tuđine, i čestitali jedni drugima Badnje veče, pjevali svoje tradicionalne pjesme, razmjenjivali slike porodica, piće, zalihe hrane i cigare. Mir se proširio na cijeli front. Ko zna kako, našla se i lopta i odigrana je prava fudbalska utakmica, kao da je sve u redu, kao da je mir, kao da su sa druge strane prijatelji (Nijemci su dobili 3:2, što nije ni važno). Pao je dogovor da se preko Božića ne ratuje, što je na kraju potrajalo nekoliko dana, jer niko nije htio prvi ponovo da zapuca.

Generali i komandanti na obje strane bili su ogorčeni, pala su suđenja, degradacije, otpuštanja činovnika i razna druga kažnjavanja. Rat se nažalost nastavio. Ali te jedne večeri, prije 86 godina, ljudskost i razumijevanje su pobijedili. Barem na trenutak.