PUTUJTE SA AFANOM - Izlet na Bobovac i Kraljevu Sutjesku

Izlet na Bobovac i Kraljevu Sutjesku, prijestolnice Bosanskog kraljevstva, tvrdi grad smješten između dvije rijeke, Bukovice i Mijakovskog Potoka, na oko 700m nadmorske visine, 50 kilometara od Zenice, u prelijepom pejzažu i karakterističnom krajoliku srednje Bosne.

Izlet će se sastojati od prijevoza autobusom od Zenice do Kraljeve Sutjeske, zatim pješačenja od Kraljeve Sutjeske, kroz prelijepi kanjon rijeke Bukovice, do masiva Bobovca, gdje ćemo održati čas historije, te povratka istom stazom.

Postoji mo...gućnosti organizovanja ručka u domaćinstvu Ibrišimović, sa tradicionalnim jelima bosanske kuhinje.

Tura je težine (od 1 do 5) 3,5. Tura je 80% ravničarska, 20% usponska (najveći uspon je na kraju, ali ima put i nije opasno)
Presvlaka, udobna obuća, foto-aparat i dobro raspoloženje obavezni!

- polazak iz Zenice busem u 7:30,
- dolazak u Kraljevu Sutjesku u 8:15,
- obilazak Kraljeve Sutjeske do 9:00 (džamija Mehmeda II El-Fatiha, Franjevački samostan, kuća Ive Duspera),
- dolazak na Bobovac oko 11:00
- čas historije i obilazak mauzoleja bosanskih kraljeva do 11:30
- ručak 11:30 (OPCIONALNO, nije u cijeni izleta!)
- slobodno vrijeme do 14:00 (mogućnost obilaska prelijepog sela Juse)
- povratak u Kraljevu Sutjesku do 16:00
- povratak za Zenicu u 16:30
- dolazak u Zenicu oko 17:15

CIJENA: 20 KM (BEZ RUČKA! Ukoliko bude više od 50% zainteresovanih, organizovat će se ručak uz unaprijed ponuđen meni tradicionalne bosanske kuhinje)

Rezervacija nema, mjesto dobijate uplatom izleta!

Informacije na afan.abazovic@gmail.com ili 062107719 

PUTUJTE SA AFANOM - Bobovac, zaboravljeni dragulj

Prvi put sam čuo za Bobovac u četvrtom razredu osnovne škole (1998. godina), na nastavi iz čuvenog predmeta "Poznavanje društva", kada nas je učiteljica učila o srednjovjekovnim bosanskim glavnim gradovima. Od tad, pa do maja 2011. godine, nikako nisam uspijevao obići taj grad iz mojih snova.

Srećom, jedan iznenadni porodični izlet u Brezu i Vareš, pretvorio se u moj prvi susret s Bobovcem, iz pravca visoravni Pogar, na vareškoj strani. Osjećaj je zaista bio nemjeriv, tim više što sam već dugo prije toga "pojeo" sve knjige o ovom prelijepom kraju srednje Bosne. A šta kažu te knjige o Bobovcu, zašto je taj kraj ostavio tako jak utisak na mene, ne mogu opisati riječi. Postoji tek nekih hiljadu fotografija koje sam sa ocem snimio u tom kraju, a koje opet ne mogu opisati ljepotu tog predjela.

Smješten je na strmoj uzvisini koju su obgrlile dvije rijeke, sa istoka Mijakovski Potok, a sa zapada Bukovica. Pravcem sjever-jug pruža se masiv na kojem je nekada bio kraljevski grad, jedan od najjačih svojevremeno u Evropi. Danas, ponosno i gordo, stoji mauzolej tri bosanska kralja: Stjepana Dabiše, Tvrtka II Tvrtkovića i Stjepana Ostoje.

U neposrednoj blizini Bobovca se nalazi nekoliko veoma interesantnih sela, Dragovići, Mijakovići, Juse i Borovica.

S primarno odbrambeno-strategijskim značajem, Bobovac je pružao efikasnu zaštitu bosanskim vladarima od bana Stjepana II. (1322-1353) i kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353-1391) do Stjepana Tomaševića (1461-1463). Građen, kao i toliki gradovi diljem Evrope, u nekoliko faza, duže od jednog stoljeća (početak XIV. – prvi decenij XV. stoljeća), Bobovac s 1100 m svojih bedema debljine 100-150 cm, s bansko-kraljevskim dvorom i četirima palačama, od kojih su tri bile u sastavu dvora, gradskim kapijama, kapitelima, nalazima fresko-slikarstva i raznovrsnog zanatstva, kraljevskim mauzolejom koji ističe sakralno-kulturni karakter cijeloga ansambla, sa svojih impozantnih jedanaest kula, svjedoči o svojoj eminentno evropskoj situiranosti i kvaliteti života.

Po svojoj osnovnoj namjeni, po načinu arhitektonske izvedbe i posebno po svom istaknutom političkom značaju, koji je prelazio okvire bosanske srednjovjekovne države, Bobovac dostiže onu ulogu i funkciju što su ih za tadašnju Ugarsku imali Stolni Biograd (Szekesfehervár) i Višegrad. Njihov zajednički prauzor predstavljao je Aachen Karla Velikog sa stolnom crkvom i dvorom kao modelom prijestolnice koji se raširio diljem srednjovjekovne Europe. Politička funkcija Bobovca ogleda se u činjenici da se unutar njegovih zidina čuvala bosanska kruna zbog koje je početkom XV. stoljeća, u nastojanju da je se domogne, ovu utvrdu pohodio tada najmoćniji europski vladar Sigismund Luksemburški. Bobovac su u svibnju 1463. zaposjeli Osmanlije, označivši time kraj njegove političke slave kao prijestolnice bosanskog kraljevstva. Dana 06.11.2002. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH povijesno područje "Srednjovjekovni grad Bobovac" proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

AfanovBlog za svoje čitaoce organizuje jednodnevni izlet na Bobovac i Kraljevu Sutjesku, jedne subote, početkom mjeseca aprila (kad proljepota). Izlet će se sastojati od prijevoza autobusom do centrale Vodovoda na rijeci Bukovici, a odatle slijedi lagano pješačenje u trajanju od sat i pol, prelijepim kanjonom rijeke Bukovice, do kraljevskog grada Bobovca. Moguće je organizovati i tradicionalni bosanski ručak, a u povratku će se obići i Kraljeva Sutjeska. Više informacija na Facebook stranici Putujte sa Affanom, te na AfanovomBlogu.

Tekst: Afan Abazović i bobovac.org

Foto: Afan Abazović

SPORT - Navijači koje nijedan klub ne bi poželio

Adolf Hitler - Schalke: Firer je bio neosporni navijač Schalkea, koji je osvojio šest titula njemačkog prvaka u njegovo doba. Klub je poslije Drugog svjetskog rata marginalizovan zbog podrške nacističkih glavešina. Čak je ASchalkeov stadion imao posebnu "Firerovu tribinu".

Pukovnik Gaddafi - Liverpool: Nakon pada libijskog lidera, od mnogih predmeta pronađenih u ostacima njegove kuće, bio je i Liverpoolov šal. Jedan od Gaddafijevih sinova, Al-Saadi Gaddafi, potrošio je godine svog života da bi postao profesionalni fudbaler, koji je povezivan s Juventusom, a igrao je za Peruđu, Udineze i Sampdoriju, sve po jednu utakmicu.

Radovan Karadžić - Inter Milan: Ratni zločinac je bio navijač Intera jer su za ovaj klub igrali Siniša Mihajlović i Dejan Stanković. Njego rođak je izjavio da je par puta bio blizu hapšenja jer je htio putovati na utakmice milanskog kluba.

Osama bin Laden - Arsenal: Posjećivao Arsenalove utakmice 70-ih godina, a jednom od svojih sinova je kupio repliku dresa Iana Wrighta, a navijači Arsenala su čak napravili i pjesmu: : 

"Osama, woah-oh

Osama, woah-woah-woah-woah

He's hiding in Kabul ("Krije se u Kabulu")

He loves the Arsenal." ("Voli Arsenal")

General Franko - Real Madrid: Smatra se da je fašistički vođa Španije toliko prisvojio tim iz Madrida, da su ih jedno vrijeme zvali "Frankov tim ljubimaca". Ustvari, on je navijao za Atletico Madrid, inače vojni klub.

Benito Mussolini - Bolonja: "Duće" je bio navijač Bolonje od njenog osnivanja 1909., a klub je procvjetao nakon njegovog dolaska na vlast 1922. godine, osvajajući prvenstvo Italije  1925., 1929., 1936., 1937., 1939. i 1941. godine. Stadion Bolonje se nekada zvao "Il Duce", kao "brilijantan primjer šta fašistička ideologija može da napravi."

Staljin - Dinamo Moskva: Klub je osnovao šef KGB-a, Lavrenty Beria, jedan od najvjernijih Staljinovih ljudi. Kad je reprezentacije SSSR-a izgubila od Jugoslavije na Olimpijadi 1952. godine,  bijesni Brko je naredio da se rasformira armijski klub CSKA Moskva, čija je većina igrača igrala za reprezentaciju.

Nicolae Ceausescu - Steaua Bukurešt: Klub je bio u vlasništvu vojske do revolucije 1989. godine, a Gheorghe Hagi i Gheorghe Popescu su istjerani bez otpreminine. Politika je pomogla Steaui da osvoji šest uzastopnih rumunskih prvenstava u osamdesetim, osvojivši i Kup evropskih prvaka 1986. (današnja Liga prvaka) i zabilježivši rekord od 104 utakmice bez poraza u prvenstvu, što je sad-zasad, evropski rekord.

ISLAM - "Poslanički vremeplov": Sira na interaktivni način

Projekt „Poslanički vremeplov“ je interaktivna vremenska linija života poslanika Muhammeda a.s., i nema za cilj da se natječe s klasičnim ili savremenim izvorima, nego ih, naprotiv, koristi, kako bi se njegov život pokazao na jedinstven, interaktivan način. 

Fokus vremeplova su pojedinosti o historijskim činjenicama, čime se nastojalo izvući dublje značenje lekcija mudrosti ovih događaja, koji se mogu primijeniti na čovječanstvo 21. vijeka, kao što su bili prije 1400 godina. 

Više se zna o životu Muhammeda a.s., nego o bilo kojem osnivaču drugih velikih vjera, ali njegova priča je često pogrešno shvaćena, čak i namjerno iskrivljena. Ambicija Muslimanske istraživačke i razvojne fondacije (MRDF) je stvoriti proizvod koji će iznijeti na vidjelo karakter i osobnost Poslanika u neviđenom načinu. 

Nadati se da će ovaj projekt promijeniti mišljenja onih koji su ga u vrijeđali, naročito u posljednjih 3 godine, čiji smo i sami bili svjedoci. 

Razvojni tim „Poslaničkog vremeplova" trenutno naporno radi na osmišljavanju novih i uzbudljivih načina o prezentovanju svijetu života, ponašanja i učenja poslanika Muhammeda a.s.

RELIGIJA - Kako se bira papa?

Odlazi Benedikt XVI, a dolazi novi papa. Kako se on bira, pročitajte u tekstu koji slijedi, a prenosim ga sa portala tporta.hr.

Tokom dvije hiljade godina svoje historije, Katolička crkva je u više navrata mijenjala načine izbora pape sve dok nije postignut dogovor o sadašnjem obliku konklave. U Evanđelju ništa tačno ne govori o načinu na koji bi se trebao izabrati nasljednik Svetog Petra.

Kardinali ulaze u konklavu ("cum clave" - pod ključem) najranije 15, a najkasnije 20 dana od smrti ili dobrovoljnog odlaska pape. Kardinali ulaze u Sikstinsku kapelu čija se vrata zatvaraju i zaključavaju. Jednom kada konklava započne, kardinali jedu, glasaju i spavaju unutar ograničenog područja sve dok novi papa nije izabran. Kardinali nemaju nikakav kontakt s vanjskim svijetom - osim u hitnim medicinskim slučajevima. Iz njihovih prostorija uklonjeni su svi televizori i radio-aparati, nema novina ni telefona. 

U konklavu iz 'vanjskog svijeta' mogu ući samo dva doktora i svećenici koji mogu saslušati ispovijesti na raznim jezicima, te osoblje koje se brine za hranu i čišćenje. Svi oni moraju položiti prisegu da nikada ništa što vide ili čuju u konklavi neće ispričati.

Kardinali nemaju pravo glasati sami za sebe i moraju dati prisegu da će poštivati tajnost glasanja i prihvatiti rezultat glasanja. Trenutno je u Katoličkoj crkvi 203 kardinala iz 69 zemalja, od kojih je 121 mlađi od 80 godina. Pravila konklave promijenjena su 1975. godine kako bi se isključili svi kardinali stariji od 80 godina, a maksimalni broj kardinala u konklavi tada je ograničen na 120.

Najvažniju ulogu tijekom konklave ima kardinal poznat kao 'camerlengo'. Njegov je posao da nadzire cijeli izborni proces tijekom kojeg kardinal tajno raspravljaju o zaslugama pojedinih kardinala. U teoriji ništa ne spriječava bilo kojeg krštenog katoličkog muškarca da bude izabran za papu, ali gotovo je sigurno da će za papu biti izabran jedan od kardinala.

Vatikan govori o tome kako kardinale vodi 'Duh Sveti', ali iako je otvorena kampanja zabranjena, izbor pape vrlo je često politički proces i kardinali sklapaju saveze i lobiraju za svoje kandidate. Izbor pape vodi se u tajnosti i jedinstven je u modernom svijetu. Glasanje se odvija u Sikstinskoj kapeli, dva puta ujutro i dva puta poslijepodne. Listići se spaljuju, a kardinal je izabran za novog papu ako dobije dvije trećine glasova. 

Da je papa izabran, potvrđuje dimni signal iz dimnjaka Sikstinske kapele. Ako je dim crn, kardinali nisu izabrali papu. Ako je pak bijeli i ako odjeknu zvona s bazilike svetog Petra, to je znak da je Katolička crkva dobila novog poglavara. Boju dima određuju hemikalije koje se miješaju s papirićima s imenima kardinala i bacaju u peć.

U slučaju da je papa izabran, doajen kardinala odmah pita izabranog prihvaća li izbor. Ako on prihvati, odmah postaje papa, te zatim bude upitan koje je ime izabrao za svoj pontifikat. U 20. stoljeću bilo je osam konklava, a trajale su od dva dana 1939. i 1978., do pet dana 1922. Prosječan broj glasanja potrebnih da se izabere papa bio je osam. Konklava na kojoj je 19. aprila 2005. izabran kardinal Ratzinger počela je dan ranije.

Na kraju pontifikata dotadašnjeg pape, te prije početka konklave uništavaju se prsten ribara i papinski pečat. Stari ritual koji obilježava prijelazno razdoblje između dva pontifikata - uništavanje prstena ribara i pečata, praktična je mjera onemogućavanja falsificiranja papinskih dokumenata, a ujedno i simbol okončanja pontifikata određenog pape.

Nakon bijelog dima iz Sikstinske kapele, te zvona bazilike svetog Petra, a potom i svih crkava u Rimu, s balkona bazilike svetog Petra izbor novoga Pape, s čuvenom izrekom 'Habemus Papam', objavljuje se. Javnosti se tada otkriva ime novog pape, a on se tada pojavljuje pred vjernicima. Nakon nekoliko riječi, nova papa će dati tradicionalni blagoslov Urbi et Orbi (Gradu i svijetu) i novi pontifikat će početi.

Dim iz Sikstinske kapele

Unutrašnjost Sikstinske kapele tokom konklave

"Urbi et orbi"

HISTORIJA - Operacija "Tigar Sloboda 94"

Obzirom da je 5. korpus i Bihaćki okrug bio već preko dvije godine u okruženju, ratujući sa brojno nadmoćnijim neprijateljem (ukupno pet korpusa VRS i VRSK potpomognutih sa tzv. Narodnom odbranom APZB Fikreta Abdića-Babe) i sa hroničnim nedostatkom hrane, municije i lijekova, pribjeglo se u prvoj polovini jula 1994. godine obmani neprijateljskih snaga na način da je komanda 5. korpusa u Bihaću inscenirala pobunu jedinica 502. brigade ("Tigrovi") protiv Atifa Dudakovića i same komande 5. korpusa. 

Kartografski prikaz situacije u Bosanskoj Krajini na terenu u julu 1994. godine

Hamdija Abdić Tigar

Nekoliko mjeseci ranije, u štab Fikreta Abdića u Velikoj Kladuši ubačen je tzv. "vođa pobunjenika", Hamdija Abdić-Tigar, sa ciljem da od srpskih snaga i "autonomaša" izvuče naoružanje i municiju za buduću "pobunu". Isti su mu pružili izdašnu pomoć (1200 pješadijskih cijevi, 200.000 metaka, velike količine protivoklopnih sredstava, hrane, te oko 100.000 DM u novcu). 

Amblem 5. korpusa A RBiH,
"Sile nebeske"

Navodna pobuna je počela u ranim jutarnjim satima 07.07.1994.godine. Po Bihaću su paljene gume, pucalo se u zrak u cilju obmane srpskih snaga koje su se nalazile na okolnim brdima i planinama, a u cilju privida "uličnih borbi", sve je bilo blokirano, čak i Francuski bataljon UN-a . Radio Bihać je emitovao vijest da su u Bihać ubačene terorističke grupe, nakon čega je prestao sa emitiranjem svog programa. Cijeli svijet je bio obmanjen, pa su čak i sami građani Bihaća i Bihaćkog okruga pomislili da se stvarno radi o pobuni. 

Brigadni general Atif Dudaković,
komadant 5. korpusa A RBiH

Sve to je trajalo nekoliko dana (do 09.07.1994.godine) tj. sve do momenta dok kontigent sa naoružanjem za tzv. "pobunjenike" nije pristigao iz skladišta srpske vojske preko srpske teritorije (UNPA zona u R Hrvatskoj) u opkoljeni Bihać. 

Tek tad je cijelom svijetu obznanjena prevara, na osnovu koje se 5. korpus naoružao i opremio neprijateljskim oružjem, a ujedno i uhapsio nekoliko najviših dužnosnika Fikreta Abdića.

Detaljniji tekst na LINKU

Priča o Cockti

Cockta je bezalkoholno gazirano piće iz Slovenije.

Glavni joj je sastojak plod divlje ruže divlji šipak. Ostali sastojci su 11 različitih ljekovitih trava, limun i naranča. Ne sadrži ni kofein, ni ortofosfornu kiselinu.

Priča o Cockti započinje u ranim 1950-im. Naime, tada je vodstvo tvrtke Slovenijavino došlo na zamisao stvaranja jedinstvenog osvježavajućeg Slovenskog pića koje bi moglo konkurirati sličnim pićima iz inozemstva. Diplomirani inženjer kemije Emerik Zelinka, zaposlenik istraživačkog laboratorija tvrtke Slovenijavino, te otac Cockte stvorio je osvježavajuće piće koristeći lokalno ljekovito bilje, dok ga je u isto vrijeme stvorio jedinstvenim, umjesto da pokušava kopirati slična inozemna pića.

Zelinka i njegova ekipa su bili uspješni, te je Cockta rođena s novim, definiranim okusom koji proizlazi iz mješavine jedanaest različitih ljekovitih biljaka. Među njima je i divlji šipak – plod koji utječe na njezinu poznatu i karakterističnu aromu – koji se do tada koristio samo za vrijeme obične prehlade za pravljenje čaja od šipka.

Razvoj i promocija novog Cockta proizvoda bio je jedan od prvih projekata baziranih na tržištu u tim danima. Marketinška kampanja je pažljivo pripremljena: dovedeni su dizajneri, uključujući neke studente arhitekture, koji su dizajnirali korporativni imidž koristeći skromni izbor tipografije koju su imali na raspolaganju. Također su morali dizajnirati originalnu karakterističnu bocu baziranu na suvremenom dizajnu pivske boce, te na kraju, kartonsko pakiranje i dostavna vozila.

Mnogi stariji Slovenci će se još uvijek sjećati plakata koji su pomeli cijelu zemlju kao dio marketinške kampanje: na njima je bila istaknuta prekrasna mlada žena s kosom svezanom u rep i plavim očima kako u svojim rukama drži bocu tajanstvenog novog pića. Prvo Slovensko osvježavajuće piće vrhunske kvalitete, te njezin vrhunski korporativni imidž su predstavljeni javnosti po prvi put u ožujku 1953. na tradicionalnom međunarodnom natjecanju u skijaškim skokovima u Planici. Od tada Planica i Cockta idu ruku pod ruku, te su povezane jedna s drugom više od pedeset godina.

U godinama koje su slijedile Cockta je postala piće za mlade i ne-tako-mlade generacije, za sve koji cijene zdravi stil života. Prve godine proizvodnje četiri milijuna boca Cockte su prodani samo u Sloveniji, dok je deset godina kasnije prodaja skočila na 71 milijun. Iz Slovenije, Cockta se proširila na duga tržišta SFRJ, gdje su ustanovljeni tvornice s dozvolama i vlasništvom za punjenje boca.

2000. je marku Cockta kupila prehrambena tvrtka Kolinska, koja je danas poznata kao Droga Kolinska d.d. U posljednje vrijeme je povezana sa stripovima o njoj sa svojih službenih stranica, koji su prikazani na TV-u kao reklame, u novinama, pa čak i u kinima.

2006. godine, Cockta je sponzorirala Svjetsko prvenstvo MaxCard, koje se održalo u Ljubljani.

30. lipnja 2010. je Cocktinu vlasničku tvrtku DroguKolinsku d.d. kupila Atlantic Grupa.

Slogani 

1980. - Pijača naše in vaše mladosti (Piće naše i vaše mladosti)

1983. - Še vedno najboljša (Još uvijek najbolja)

2001. - Prve ne pozabiš nikoli (Prvu nikada ne zaboraviš)

2002. - Cockte pogrešam (Nedostaje mi Cockta)

2005. - Ješ MaxCards, Spiš MaxCards, Piješ Cockto! (Jedeš MaxCards, Spavaš MaxCards, Piješ Cocktu!)

trenutni - Brez kofeina - brez kisline - brez heca! (Bez kofeina - bez kiseline - bez šale!)

ISLAM - Najstariji Kur'an na svijetu (FOTO)

U mračnom uglu uzbekistanskog glavnog grada Taškenta se nalazi jedna od islamskih najsvetijih relikvija –najstariji Kur'an na svijetu.

To je podsjetnik na ulogu koju je srednja Azija nekada igrala u muslimanskoj istoriji – činjenica koja se često zaboravlja, nakon sedam decenija sovjetskog nametnutog ateizma. Biblioteka u kojoj se Kur'an čuva nalazi se u području starog Taškenta poznatom pod nazivom Hast-Imam, izvan utabanih staza za većinu posjetilaca ovoga grada. Nalazi se nakon niza prašnjavih staza, u blizini groba naučnika iz desetog vijeka, Kafel-Šašija. 

Muftija Uzbekistana, najviši vjerski vođa zemlje, tu ima svoju kancelariju, u dvorištu jedne stare medrese. Odmah preko puta ulice stoji neopisiva džamija i jednako neprimjetna Mui-Mubarak, ili medresa "Sveta Kosa", u kojoj se nalazi rijetko viđena kosa muslimanskog poslanika Muhammeda, kao i jedna od najvažnijih zbirki historijskih djela Srednje Azije."Postoji oko 20.000 knjiga i 3.000 rukopisa u ovoj biblioteci", rekao je Ikram Ahmedov, mladi asistent u muftijinoj kancelariji. "Oni se bave srednjovjekovnom historijom, astronomijom i medicinom. Tu su takođe i komentari Kur'ana i knjige iz oblasti prava. Ali, najstarija knjiga ovdje je Osmanov Kur'an iz sedmog vijeka."

Osmanov Kur'an je sastavljen u Medini, po nalogu Osmana, trećeg halife ili muslimanskog vladara. Prije njega, sveti ajeti za koje muslimani vjeruju da je Bog objavio Muhammedu su učeni napamet ili pisani na komadima drveta ili kostima kamila. Da bi se spriječili sporovi o tome koje ajete treba smatrati kao božanski nadahnute, Osman je dao da se sastavi ova definitivna verzija. Bila je dovršena 651. godine, samo devetnaest godina nakon Muhammedove smrti. 

Ovaj neprocjenjivi Kur'an se čuva u posebnom trezoru sa staklenim prednjim dijelom ugrađenom u zidu male, unutrašnje prostorije. Otprilike jedna trećina izvorne knjige je sačuvana – oko 250 stranica – u velikom formatu pisanom podebljanim arapskim pismom. "Kur'an je zapisan na jelenskoj koži", rekao je gospodin Ahmedov. "Zapisan je u Hidžazu u Saudijskoj Arabiji, tako da je pismo hidžasko, slično kufskom pismu. "Prenosi se da je halifa Osman izradio pet primjeraka izvornika Kur'ana. Djelimični Kur'an koji se sada nalazi u palati Topkapi u Istanbulu se smatra za još jedan od tih izvornih primjeraka. (Ian McWilliam, BBC News)

HISTORIJA - Hitlerov specijalni oklopni voz "Führersonderzug" - tadašnje čudo tehnike

Ne znam zašto, ali u posljednje vrijeme me hoće ovi tekstovi oko željeznica. Prije par dana objavio sam priču o oklopnom vozu kod Gradačca, a evo naletjeh i na jednu interesantnu priču o nekoć najsavremenijem vozu koji se kretao evropskim šinama, prije sedamdesetak godina, Hitlerovom specijalnom oklopnom vozu zvanom "Führersonderzug Bradenburg".

Vrlo često je korišten za njegova putovanja evropskim kontinentom, a također je poslužio i kao komandno mjesto oružanih snaga za vrijeme kampanje na Balkanu 1941. godine. Do 1940. godine voz je nosio ime ''Amerika'', a kasnije je preimenovan u Führersonderzug ''Brandenburg''. 

Uobičajeni sastav voza, prema dostupnim izvorima, izgledao je ovako:

1. Lokomotiva

2. Lokomotiva

3. Oklopljeni vagon s protivvazdušnim topovima 20 mm (Flakwagen)

4. Vagon za prtljagu

5. Hitlerov lični vagon (Führerwagen)

6. Komandni vagon s prostorom za konferencije i središtem veze (Befehlswagen)

7. Dodatni komandni vagon za ostalo komandno osoblje (Begleitkommandowagen)

8. Vagon restoran

9. Vagon za spavanje za goste

10. Vagon za spavanje za goste

11. Kupaonica (Badewagen)

12. Vagon restoran

13. Vagon za spavanje za osoblje

14. Vagon za spavanje za osoblje

15. Vagon za novinare (Pressewagen)

16. Vagon za prtljagu

17. Oklopljeni vagon s protivvazdušnim topovima 20 mm (Flakwagen)

Sastav voza mogao se mijenjati, dodavanjem ili izostavljanjem pojedinih vagona prema potrebi.

Führersonderzug u stanici Hendaye na špansko-francuskoj granici, razgovori Hitler - Franco, decembar 1940. godine

Kao što je poznato iz historije, Nijemci su za april 1941. godine planirali vojnu intervenciju u Grčkoj preko teritorija Bugarske (operacija ''Marita''). U cilju osiguranja operacije ''Marita'', ali i operacije ''Barbarossa'' tj. planiranog napada na SSSR, Nijemci su strpali u torbu (političkim putem) Mađarsku, Rumunjsku i Bugarsku, a na kraju i Kraljevinu Jugoslaviju.

Neposredno prije početka operacije na Balkanu, u Kraljevini Jugoslaviji došlo je do prevrata (27. marta) i vlast je preuzela anglofilska struja. Nakon prevrata, unatoč uvjeravanjima nove vlasti da će poštivati obaveze iz netom (25. marta) potpisanog Trojnog pakta, Hitler je odlučio uništiti Kraljevinu Jugoslaviju vojnički i kao državu.

Ovaj kratak historijski uvod bio je nužan radi boljeg razumijevanja zašto je Hitler nadzirao operacije na Balkanu sa željezničke pruge. Komanda njemačkih oružanih snaga našla se u velikoj vremenskoj stisci s obzirom na potpuno novu i ranije neplaniranu ratnu operaciju. Potrebne vojne snage ipak su uspjeli prikupiti u kratkom roku, no to je izvan ove priče.

Jedan od naglo iskrslih problema bio je: gdje smjestiti Hitlerov glavni stan (Führerhauptquartier) za operacije na Balkanu? Prvobitno, dok je planirana balkanska kampanja bila ograničena na Grčku (''Marita''), Hitler nije namjeravao napuštati Berlin. Međutim, s obzirom na širenje područja operacija pokazala se potreba da bude bliže ratištu. Logičan izbor bio je Beč. O tome se i razmišljalo. No, s obzirom na logističke i sigurnosne probleme odlučeno je: Führerhauptquartier će biti u vozu!

Izabrano je mjesto pod imenom Mönichkirschen u Donjoj Austriji. Voz je smješten na obližnjoj lokalnoj željezničkoj pruzi (koja je bila zatvorena za promet) i to u neposrednoj blizini tunela, kako bi se kompozicija mogla skloniti u slučaju vazdušnog napada. Za ovu prigodu Führersonderzug dobio je novo ime: ''Frühlingssturm'' (proljetna oluja).

Koliko je poznato, to je bio jedini slučaj u II. SR da je Adolf Hitler komandovao ratnim operacijama iz voza. Evo kako je izgledao sastav Führersonderzug-a u aprilu 1941. godine, uključivo i imena osoba koje su koristile smještaj u pojedinim vagonima:

Mönichkirschen, april 1941. godine

Adolf Hitler i komadant Luftwaffe Reichsmarschall Hermann Göring:

Komandni vagon (Befehlswagen): načelnik OKW Generalfeldmarschall Wilhelm Keitel, komadant kopnene vojske Generalfeldmarschall Walther von Brauchitsch i Adolf Hitler:

Hitler na ulazu u vagon

Posjet saveznika: regent Mađarske admiral Miklos Horthy

Još jedan saveznik: bugarski car Boris III. Uz Hitlera su ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop, načelnik OKW Generalfeldmarschall Wilhelm Keitel, Reichsleiter NSDAP Martin Bormann i načelnik operativnog odjela OKW general Alfred Jodl

OSTALI SPECIJALNI VLAKOVI

Civilni i vojni čelnici trećeg Reicha očito su voljeli putovati željeznicom, pa su uz Hitlerov voz korišteni i ovi specijalni vozovi (sonderzug):

- Ministerzug (voz za ministre) koji su najčešće koristili ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop i reichsführer SS Heinrich Himmler

- Sonderzug "Afrika" (zvao se još i "Braunschweig"), koji je koristio načelnik OKW (Oberkommando der Wermacht) feldmaršal Wilhelm Keitel

- Sonderzug "Asien" (zvao se još i "Pommern") koji je koristio Hermann Göring

- Sonderzug "Atlantik" (zvao se još i "Auerhahn"), koji je koristio vrhovni komandant ratne mornarice (Kriegsmarine) 

- Sonderzug "Atlas" (zvao se još i "Franken"), koji je koristio operativni stožer oružanih snaga (Wehrmachtführungsstabes)

- Sonderzug "Enzian", koji je koristio šef obavještajnog odjela Luftwaffe 

- Sonderzug "Ostpreussen" (zvao se još i "Sonderzug 4"), koji je koristio glavni stožer kopnene vojske

- Sonderzug "Robinson 1", koji je koristio glavni štaba Luftwaffe 

- Sonderzug "Robinson 2", koji je koristio načelnik glavnog štaba Luftwaffe

- Sonderzug "Steiermark" (zvao se još "Heinrich" i "Transport 44"), koji je koristio reichsführer SS Heinrich Himmler

- Sonderzug "Westfalen", koji je koristio ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop

- Sonderzug "Württemberg", koji je korišten za potrebe glavnog štaba kopnene vojske (Generalstabs des Heeres)

HISTORIJA - Božićno primirje 1914. - trijumf ljudskosti

Vjerovatno najupečatljiviji događaj u cjelokupnom toku Prvog svjetskog rata. Slovo ljudske historije koje govori da će ljudskost, čovjekoljublje i život uvijek biti ljudima draži od mržnje i ubijanja zarad zemlje, principa, resursa i vladara koji frontove na kojima njihovi vojnici ostaju u blatu nisu ni vidjeli.

Na Badnje veče 1914. godine, u vrijeme Prvog svjetskog rata, usred bitke koja je trajala danima, izgladnjeli, promrzli vojnici sa obje strane (Nijemci i Škoti), oglušujući se o naređenja pretpostavljenih, izašli su iz svojih rovova, našli se nasred ničije zemlje i - igrali fudbal.

Naime, na zapadnom frontu u Belgiji, daleko od kuće, ratujući za ko zna više šta, obični vojnici su počeli da napuštaju rovove i krenuli, nenaoružani, ka neprijatelju kog su do tada mrzjeli i prezirali. Bitka je odnijela mnogo života, vojnici su umirali od metka, gladi, mraza. Svi su htjeli kućama, da ostave puške i prigrle ženu i djecu, roditelje, braće i sestre .I svi su u strahu od vojnih sudova, pogubljenja i zatvora ostajali na položajima i pucali pravo ispred sebe. Sve do Badnje večeri, kada je ljudima prevršilo umiranje za tuđe volje, planove i naređenja.

Ne zna se ko je prvi krenuo. Više nije ni važno. Puške su zaćutale, i do maloprije smrtni neprijatelji našli su se na sredini, na ničijoj zemlji u sred tuđine, i čestitali jedni drugima Badnje veče, pjevali svoje tradicionalne pjesme, razmjenjivali slike porodica, piće, zalihe hrane i cigare. Mir se proširio na cijeli front. Ko zna kako, našla se i lopta i odigrana je prava fudbalska utakmica, kao da je sve u redu, kao da je mir, kao da su sa druge strane prijatelji (Nijemci su dobili 3:2, što nije ni važno). Pao je dogovor da se preko Božića ne ratuje, što je na kraju potrajalo nekoliko dana, jer niko nije htio prvi ponovo da zapuca.

Generali i komandanti na obje strane bili su ogorčeni, pala su suđenja, degradacije, otpuštanja činovnika i razna druga kažnjavanja. Rat se nažalost nastavio. Ali te jedne večeri, prije 86 godina, ljudskost i razumijevanje su pobijedili. Barem na trenutak.