MOJA SJEĆANJA - "Pesnica"

Za blagoslovljene dane ramazanskog Bajrama, obišao sam svoju rodbinu u Gornjem Vakufu i Prozoru. Prelijepo je podsjetiti se na dane djetinjstva, provedene dane u igri pod kišom granata, susresti se s rodbinom, pojesti pokoju baklavu. Neki su otišli na Bolji Svijet, a neki su došli na ovaj. Pantha rei.

Kad pitaju odakle sam, kažem da sam - i iz Bosne - i iz Hercegovine. Tačnije sa Makljena. Makljen je, uz Ivan-planinu, najpoznatija međa između Hercegovine i Bosne, što ono kažu "na i". 

Dobio je ime po listopadnom drvetu makljena, koje naraste svojih 12 metara, cvjeta u aprilu i maju, a malo se koristi u drvnoj industriji zbog "maloće".

Makljen je, također, poznat i po Operaciji "Weiss", nama poznatijoj kao Četvrta neprijateljska ofanziva, ili Bitka za ranjenike ili jednostavno Bitka na Neretvi, odigranoj jednim dijelom i na ovom lokalitetu, u februaru 1943. godine. Ko se sjeća istoimenog epohalnog i neprevaziđenog filma jugoslovenske kinematografije, "Bitka na Neretvi", postoji scena kada Franco Nero, u ulozi partizanskog artiljerca, gađa njemačke tenkove koji nadiru ka Prozoru, i gine. Ta scena se, na primjer, i desila i snimljena je na Makljenu.

U spomen na Bitku, 12. novembra 1978. godine, lično i personalno, maršal Josip Broz Tito je otkrio grandiozan spomenik, nazvan "Pesnica". Predstavlja vrhunsko skulptorsko djelo u regionalnom ali i internacionalnom kontekstu. Monumentalna skulptura, djelo bosanskohercegovačkog umjetnika Boška Kućanskog stvoreno da svjedoči važan trenutak antifašističke narodnooslobodilačke borbe. Boško Kućanski bio je jedan od najvećih bosanskohercegovačkih umjetnika XX stoljeća. 

Sa tog spomenika se vidi cijela ramska dolina, te hercegovačke ljepotice Prenj, Vran-planina, Čvrsnica. Po svjedočenju članova moje porodice, "za Dan borca na Makljenu nisi mog'o jaje bacit', tol'ko je bilo naroda, to se janjad pekla, ma teferič samo tako". Priča se da je Tito naredio (nakon one čuvene depeše "Prozor noćas mora pasti") da magistrala Gornji Vakuf - Jablanica mora prolaziti preko Makljena. "Kad smo mogli čet'eres' treće, moremo i sedamdeset četvrte!"

Sve tako - do devedesetih. 22. oktobra 1992. godine smo izašli iz Prozora ka Gornjem Vakufu u ford escortu. Na Makljenu, kod današnje kafane (bila je i tad), dočekaše nas vojnici sa oznakama Hrvatskog Vijeća Obrane. Zgrabiše vozača, dr Refika, istjeraše ga vani. "Ti ostaješ, oni ako znaju, nek voze dalje!" Srećom, njegova supruga, Paša, sjede za volan, upali automobil, a iza nas osta Refa, a iza njega u daljini - "Pesnica". To je bio posljednji put kad sam je vidio.

Refa je živ i zdrav. I dalje je doktor.

Paša isto. Vozi.

"Pesnica" mrtva. Srušili je škutori, fašisti, poklonici lika i nedjela Ante Pavelića, mrzitelji ranjenika, Franca Nera, makljena, Hercegovine, Bosne. S noći sa 12. na 13. novembar 2000. godine. Eksplozija i jauk "Pesnice" se čuo cijelom ramskom dolinom, kao da je povikala "Prozor noćas mora pasti!"

Korisni linkovi: 

• Zbirka fotografija spomenika Narodno-oslobodilačkog rata 1941. - 1945. godine na prostoru SFRJ
• Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Spomenik na Makljenu, općina Prozor – Rama nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine