HISTORIJA - Priča o Hirošimi

Japanski grad Hirošima (広島市, Hiroshima-shi) je sjedište prefekture (nešto kao kantona) Hirošima i najveći grad pokrajine Chugoku na zapadu Honshua, najvećeg japanskog otoka. Geografski položaj grada je 34°23′07″ N 132°27′19″ E (centar grada je kod Gradske vijećnice, ima pored kafana vlasnika Junichiro Makazure, inače mog dobrog prijatelja). Hirošima je postala općina dalekog 1. aprila 1889. Gradonačelnik od 2004. je Tadatoshi Akiba (秋葉 忠利), član japanskog SDP-a (interesantno, nisu "crveni", nego "plavi").

Privredno i ekonomski gledano, najjača firma u Hirošimi je Mazda, čiji je sadašnji vlasnik Ford. Proizvode automobile sa najljepšim dizajnom, uključujući čuveni RX-8. Hirošima je industrijsko središte područja Chugoku-Shikoku, i to uglavnom na obalnom području. Područje Chugoku ima BDP od nekih 270 milijardi dolara, što znači da je jača od jadne Švicarske.

Hirošima u nišanu Enole Gaya prije detonacije

Hiroshima je, osim po Mazdi i ovoj crkavici od BDP-a, poznata i po bombardovanju atomskom bombom 06. augusta 1945. godine. Bio jedan od malobrojnih gradova koji ostali pošteđeni djelovanja konvencionalnog oružja. Pored Hiroshime, bili su predloženi i drugi ciljevi; Kyoto, Yokohama, Niigata pa čak i carska palača u Tokyu. Hiroshima, koja je tada brojala 255.000 stanovnika, je bila glavni štab generala Hata Shunrokua (onog što je na slikama kosook), a koji je bio zadužen za obranu južnog dijela države, no većina stanovništva su bili civili. 31. jula SAD (grupa "naučnika", "humanista", uz aminovanje Uncle Sam Trumana), pripremila je uransku bombu „Little Boy“, tešku 4 tone i dugu 3 metra. Sa malog zapadnopacifičkog otoka Tinianu 6. augusta 1945., u 02:45 ujutro, poslije sehura, u pratnji još dva bombadera B-29, koji su bili opremljeni uređajima za bilježenje, fotoaparatima, kamerama, iPhoneima, iPodom u ušima i gutljajem Coca-Cole, poletio je bombarder nazvan Enola Gay (ime dobio je po ženi koja je rodila pilota Paula John Tibbetsa iz 393. bombarderskog eskadrona Ratnog vazduhoplovstva Sjedinjenih Američkih Država, koji je upravljao avionom). Umjesto uobičajenog tereta konvencionalnih bombi, oružja i tako tih igrački, u svom spremištu nosio je samo jednu bombu klipaču od bruto 4.090 kilograma. Odredište ovih aviona bila je jadna Hirošima, Hirošimljani i Hirošimljanke, udaljeni šest sati leta.

Hirošima nakon detonacije

U 7 sati po lokalnom vremenu japanski su radari otkrili tri aviona i pokrenuli uzbunu, ali su je onda prekinuli jer su kontali "Haj, šta će 'nolko gore visoko, garant izviđa. Sajonara! Nazad na sake!" Pri visini od 9.450 metara, u 8:15, čast da pritisne dugme pripala je Thomasu Ferebeeju. Atomska bomba "Little Boy" ("Mališa") je detonirala na visini od 580 metara. U jednom trenutku je poginulo 140.000 ljudi (od radijacije još više), temperatura na tlu u blizini središta eksplozije dosezala je i do mlakih 5.000°C. Snažni udarni val vjetra, brzine 800 km/h, i plamene oluje uništili su gotovo sve unutar 13 kvadratnih kilometara. Eksplozija je uzrokovala i vreli gljivasti oblak prašine i krhotina visok 15.250 metara. Posada aviona ni sama nije znala kolike će biti posljedice eksplozije, a dim u obliku gljive vidio se i pri udaljenosti od 560 km.

Ova bomba je razvijena u okviru Projekta Manhattan tokom Drugog svjetskog rata. Njena eksplozivna sila potiče od nuklearne fisije uranija 235. Bombardovanje Hirošime je predstavljalo drugu vještački izazvanu nuklearnu eksploziju u historiji (prva je bila proba Triniti), kao i prva detonacija bazirana na uranijumu. Približno 600 miligrama mase je pretvoreno u energiju. Bomba je eksplodirala razornom snagom ekvivalentnom između 13 i 18 kilotona TNT (procjene variraju). Njen dizajn nije prethodno testiran (za razliku od druge bombe, pripremljene za Nagasaki, "Debeljka"), usljed činjenice da je obogaćeni uranij u to doba bio vrlo rijedak pa su ga Sjedinjene Države štedjele.

Kupola atomske bombe, tik nakon bombardovanja

Znate onu zgradu sa šupljom kupolom, što se uvijek prikazuje kada se govori o bombardovanju Hirošime? E to vam je Kupola atomske bombe (japanski: 原爆ド, Genbaku Dōmu) ili Spomenik mira. To je građevina koja je ostala neobnovljena kao spomenik stradalima u atomskom bombardovanju Hirošime 6. augusta 1945. godine. Godine 1996., Kupola atomske bombe je upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Aziji jer, kako je UNESCO to obrazložio, pazi sad: „predstavlja ne samo snažan simbol najsnažije razarajuće sile koju je stvorilo čovječanstvo, nego izražava i nadu za postizanje svjetskog mira i uništenje svog nuklearnog naoružanja“. Građevinu je dizajnirao češki arhitekt Jan Letzel, i otvorena je za javnost 1915. godine za "Pokrajinski trgovački sajam Hirošime". Njena kupola je jako neobična jer je u tlocrtu ovalna. 

Atomska bomba je eksplodirala gotovo direktno iznad kupole (150 metara dalje i 600 metara iznad) i svi ljudi u zgradi su poginuli u trenu.

Kada se Hirošima počela obnavljati, neki od stanovnika su zatražili da se ova građevina ne obnovi, nego da ostane trajna ruševina i kao takva, spomenik stradanja grada. Od 1966. godine to je proglasila i gradska uprava, nazvavši je Kupola atomske bombe. Vremenom je oko nje, što japanskom što inostranom pomoći, nastao Memorijalni park mira Hirošime (広島平和記念公園, Hiroshima heiwa kinen kōen).

Trideset godina kasnije ovaj spomenik je priznat i kao UNESCOva svjetska baština. Treba istaknuti kako se Kina bunila protiv ovog proglašenja, ističući kako su žrtve-države jako više stradale od japanske agresije, dok se predstavnik SAD-a distancirao istaknuvši "da će se na ovaj način zapostaviti historijski kontekst samog napada." 

Do dan-danas se vodi rasprava da li su Amerikanci trebali baciti bombu. Zašto su je bacili, to je već i pticama na grani jasno. Za kraj, pogledajte listu ratova u koje su (bile) uplete Sjedinjene Američke Države. Miroljubivo, zar ne?

Izvor većinom Wikipedia, manjinom lične digresije.