Ramazanski bajram nastupa završetkom svetog mjeseca ramazana i traje tri dana. Niz je tradicionalnih svečanosti i običaja koji su karakteristični za proslavu ovog praznika u našoj zemlji.
Nadaleko je poznato da Bošnjaci pridaju veliki značaj čistoći svojih kuća i avlija, pa se uoči Bajrama porodice posebno angažiraju oko ukrašavanja svojih domova i avlija.
Čista i mirisna odijela, kuće i sokaci simboli su bajramskog praznika u Bosni.
U toku Bajrama Bošnjaci prakticiraju oblačenje najljepše odjeće i svečanih odijela koji imaju. Oni imućniji čak kupe i novu odjeću i obuku je kako bi u novom ruhu proslavili ovaj sveti muslimanski praznik.
Nekada je za Bajram bila rasprostranjena i praksa da se sašije novo odijelo na koje se nestrpljivo čekalo mjesecima.
Neizostavan dio prakse bosanskih muslimana je mirisanje prije odlaska na Bajram-namaz, kao i u toku posjeta rodbini.
Kada idu na Bajram-namaz, Bošnjaci prakticiraju odlazak u džamiju jednim, a povratak drugim putem. U toku klanjanja Bajram-namaza u džamiji se uče tekbiri više nego u nekim drugim prigodama, a poslije obavljanja namaza slijedi čestitanje Bajrama komšijama, rodbini i prijateljima.
Po povratku iz džamije, Bajram se obilježava unutar najbliže porodice. Bajramska sofra, odnosno bajramski ručak neizostavni su dio tradicionalnog obilježavanja Bajrama.
Ona mora biti specijalna: domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan, a neke od tradicija nalažu da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.
Najčešći bajramski ručak u Bosni i Hercegovini počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi varivo, sarma, bosanski lonac i slična jela. Slijede pite, pa pečeno meso s povrćem...
Bajramski specijaliteti su begova čorba, bosanski lonac, hadžijski ćevap, različite dolme i sarma. Na stolu su nezaobilazne i različite pite. Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.
Prvi dan Bajrama se uglavnom provodi u krugu porodice koja se okuplja kod najstarijih članova. Tom prilikom se razmjenjuju čestitke i bajramluci, a narednih dana se obilaze komšije, dalja rodbina i prijatelji. U pojedinim mjestima praksa je da se prvi dan Bajrama provede u krugu porodice, drugi dan se obilaze mezarja. Drugi dan Bajrama je ujedno i Dan šehida, dok je treći dan predviđen za druženje s prijateljima i poznanicima.
Ovaj praznik predstavlja i posebnu radost za djecu. Bajram banka ili bajramluk je nešto što se čeka i čemu se raduje.
Običaj je da djeca obilaze stariju rodbinu i komšije i da budu darivani novcem, čokoladom ili bombonom. Nekada su bile popularne „šećerke“. Djeca su nekada roditeljima Bajram čestitali ljubljenjem u desnu ruku, a roditelji uzvraćaju djeci ljubljenjem u čelo i darivanjem uz hajr-dovu. Taj običaj se u BiH ponegdje očuvao do danas.
Bošnjaci pozivaju i komšije drugih vjera da zajedno s njima proslave Bajram. Na taj način se u Bosni širio duh tolerancije i dijelila radost blagdana.
Dani uoči Bajrama su poznati po ispunjavanju i islamskih obaveza, odnosno zekata i sadekatul-fitra.
U regiji Bosanske Krajine zadnji dan ramazanskog posta posjećuju se mezarja. Čiste se mezarja i uče dove za bližnju rodbinu i poznanike. U Sarajevu je običaj da se odmah iza Bajram-namaza posjećuju mezarja najbliže rodbine.
Bajram je i praznik praštanja i izmirenja. Običaj je da se Bošnjaci, koji su iz bilo kojeg razloga bili posvađani, izmire na Bajram.
Neki od bajramskih običaja vremenom i iščezavaju iz prakse, ali u nekim dijelovima naše zemlje su još prisutni.
Na primjer, ponegdje su poslije ikindije-namaza uoči Bajrama pucali su topovi ili prangije. Kao jedan znakova nastupanja blagdana, u akšamsko vrijeme su se palili kandilji, a u jacijsko vrijeme učili ezani i salavati.
Pamti se i običaj da u rano jutro na dan Bajrama ulicama hodaju bubnjari i svirači.
U Banjoj Luci, tačnije u nekadašnjem Gornjem Šeheru običaj je bio da u toku Bajrama djevojke sa Graba, najstarijeg dijela Šehera, otpjevaju nekoliko sevdalinki. Nakon toga kolona bi krenula na mjesto gdje su momci birali djevojke za igru. Tu su se ugovarali i brakovi.
U Trebinju je sve do druge polovine prošlog vijeka bio običaj da muška djeca iza Bajram-namaza u grupama, noseći zeleni bajrak, obiđu sve muslimanske kuće u gradu i njegovoj bližoj okolini.
AfanovBlog Vam želi blagoslovljen Bajram,
primljene ramazanske ibadete,
dobro zdravlje i
puno baklava!
(Agencija Anadolija)
Nema komentara:
Objavi komentar