HISTORIJA - Prvi predsjednik: kratka biografija

Politički nisam aktivan, ali aktivno pratim politiku. Ne priklanjam se nijednoj ovdašnjoj političkoj stranci jer nijedna nema onaj program kojeg bih srčano branio i iza kojeg bih mirna srca stao. A o njihovim članovima (čast izuzecima) najbolje govori ona stara "daj čovjeku vlast, da vidiš kakav je."

Današnja politika se svela na mahalanje, lične interese, mlaćenje prazne slame, ono što bi Grci rekli - oligarhija "malo njih vlada"). Baš me interesuje koliko je osoba, koji sebe zovu političarima, pročitalo epohalna djela iz političkih nauka, a da ne spominjem, npr. Aristotelovu "Politiku".

No, na današnji dan, prije 87 godina, rodila se ličnost koje se mora prisjetiti, pa makar po poziciji koju je obnašala. Eliminišite sve subjektivne osjećaje, predrasude i pročitajte kratku wikipedijsku biografiju prvog predsjednika nezavisne države Bosne i Hercegovine - Alije Izetbegovića.

Alija Izetbegović u mlađim danima

Rođen je 08. augusta 1925. godine u porodici zemljoposjednika, koji su se doselili iz Beograda u Bosanski Šamac 1868. godine. Godine 1928. porodica Izetbegović se seli iz Bosanskog Šamca u Sarajevo, gdje Izetbegović završava mušku realnu gimnaziju. Za vrijeme školovanja 1940. godine priključuje se antikomunističkoj organizaciji Mladi muslimani u Sarajevu. Tokom Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom pomaganja izbjeglih i prognanih civila, štiteći i skrivajući progonjene Bošnjake, te saniranja džamijskih ruševina. 1946. godine godine biva uhapšen pod sumnjom da je imao značajnog udjela u utemeljenju islamskog časopis Mudžahid u kojem su publicirane opće teme o islamu, kao i zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani. Osuđen je na kaznu zatvora od tri godine. Nakon izlaska iz zatvora studira poljoprivredu i od 1954. godine pravo, kog završava u roku od dvije godine. 

Nakon odslužene kazne, Izetbegović završava studije na Pravnom fakultetu u Sarajevu i radi kao pravni savjetnik za više jugoslovenskih firmi. 1970. godine, piše "Islamsku deklaraciju" - opću raspravu o politici i islamu. Upravo ta studija, napisana šezdesetih godina prošlog stoljeća, bit će često uzimana kao navodni dokaz o Izetbegovićevoj političkoj naklonjenosti islamskom fundamentalizmu. Islamska deklaracija biva zabranjena u Jugoslaviji i moguće ju je bilo nabaviti samo ilegalnim putem. Do 1980. godine. godina kada izlazi njegova druga knjiga "Islam između Istoka i Zapada", "Islamska deklaracija" je u Jugoslaviji skoro nepoznata. U drugoj knjizi pokušava definirati položaj bosanskih Muslimana, islama, među ostalim idejama, te razlike između evropske i islamske kulture. Zbog "Islamske deklaracije", na politički izmanipulisanom političkom procesu 1983. godine, optužen je, zajedno sa dvanaest muslimanskih intelektualaca, za "planiranje stvaranja islamske države" i osuđen na 14 godina zatvora. Mada u knjizi se ne spominje niti Bosna i Hercegovina, niti Jugoslavija, "Deklaracija" je bila jedan od najznačajnih dokaza optužbe na sudu. Nakon političkih promjena u Jugoslaviji, izlazi na slobodu nakon pet godina 1988. godine. Tokom ovoga vremena, njegovi spisi "Bilješke iz zatvora: 1983.-88.", bivaju uspješno proturene izvan zatvora i kasnije objavljene. Pisane od Izetbegovića dok je bio zatvoren, "Bilješke iz zatvora: 1983.-88." su analiza najmoćnijih evropskih ideologija 20. vijeka, uključujući tu komunizam, fašizam, kapitalizam i njihovu relaciju prema islamu. 

1990. godine Izetbegović, sa Fikretom Abdićem, Adilom Zulfikarpašićom i još nekolicinom političara osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Zbog tadašnjeg prijedloga zakona o zabrani političkih partija sa nacionalnim predznakom, SDA nema nacionalno definirani naziv, za razliku od druge dvije novoosnovane partije u Bosni i Hercegovini Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Srpske demokratske stranke (SDS). Na izborima 1990. godine za skupštinu SR BiH izborima za člana sedmočlanog predsjedništva SR BiH, Stranka demokratske akcije osvaja 35,85 % i time najveći broj glasova. Prvo mjesto na predsjedničkim izborima osvaja Fikret Abdić, ali nakon internih diskusija u partiji, Abdić ustupa mjesto predsjednika predsjedništva SR BiH Izetbegoviću. Nakon otcjepljenja i proglašavanja samostalnosti Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije 1991. godine, Izetbegović vidi mjesto Bosne i Hercegovine u ostatku Jugoslavije, u jednoj tzv. zdravoj federaciji, koja bi političkom reorganizacijom, naslijedila bivšu državu. Sve do odluka nekoliko vlada evropskih država Evropske Unije 15. januara 1992. godine, o političkom priznanju Slovenije i Hrvatske, Izetbegović pokušava izbjeći kritiku velikosrpske politike prema Bosni i Hercegovini. Politički nespretno ignorisanje sukoba i razaranja sela Ravna kod Trebinja, izjavom "...da to nije naš rat...", Predsjedništvo BiH pokušava izbjeći otvorene sukobe sa JNA i srpskim političarima iz tadašnjeg Predsjedništva Jugoslavije. Ratom u Sloveniji i Hrvatskoj, te jačanjem vojnih aktivnosti Jugoslovenske narodne armije (JNA) i na teritoriju Bosne i Hercegovine, dolazi do odluke o referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Na referendumu održanom 29. februara i 1. marta 1992. godine oko 90% Hrvata i Bošnjaka u općinama gdje je na izborima pobijedila stranka SDA ili HDZ, glasa za samostalnost, dok se u općinama gdje je nakon izbora 1990. godine pobijedila Srpska demokratska stranka ili Srpski pokret obnove (SPO), referendum bojkotuju.

Sam tok rata u Bosni i Hercegovini doveo je prilagođavanja Izetbegovićeve politike realnostima na terenu, pa je nakon više neuspjelih primirja, u američkom gradu Daytonu 1995. sklopljen sporazum između Izetbegovića kao predstavnika Bošnjaka, Miloševića koji je predstavljao Srbe iz BiH, te Tuđmana kao predstavnika bosansko-hercegovačkih Hrvata.

Turbe Alije Izetbegovića

Poslije Daytonskog sporazuma,Alija Izetbegović ostaje aktivan kao predsjednik SDA i član predsjedništva Bosne i Hercegovine, no prava vlast je, po sporazumu, prešla u ruke visokoga predstavnika «međunarodne zajednice» (esencijalno, SAD i EU). Zbog pogoršanja zdravlja, Izetbegović se povlači iz politike 2000. godine, no zadržava presudan utjecaj na oblikovanje bošnjačke politike. Godine 19. oktobra 2003. Izetbegović je preminuo od komplikacija uzrokovanih pogoršanjem srčane bolesti. Na dženazi Alije Izetbegovića bilo je prisutno oko 120.000 ljudi, uz brojna izaslanstva među kojima su izaslanstvo Francuske, Sjedinjenih Država, Grčke, Austrije, Turske, Makedonije, Hrvatske, Slovenije, Irana i Pakistana.

Poznate izjave Alije Izetbegovića

• "Kada izgubim razloge da živim, umrijeću" (Iz knjige Moj bijeg u slobodu, 1983-1988)
• "Što se, pak, tiče velike koncentracije vojske u BiH, mogu reći da se problem JNA treba i mora riješiti u jednom paketu mjera za Jugoslaviju. (...) Ukoliko bi se Bosni i Hercegovini nametnulo izvjesno rješenje silom, uvjeren sam da bi to bilo samo privremeno rješenje, period još veće nestabilnosti nakon kojega bi opet jedini izlaz bio u jednom pravcu koji narod ili velika većina ljudi prihvate. Zaratiti nikad nije kasno. Ali ako bi se zaratilo u Bosni i Hercegovini, to bi bio totalni rat, nakon kojeg bi ovdje ostala samo tri divlja naroda da hodaju po zgarištima i ruševinama." (sredinom decembra 1991.)
• "Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!"
• "Ako hoćemo Bosnu i Hercegovinu onda ne smijemo previše podcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono šta smo, ne zaboravljajuci svoje tradicije. Niko ne treba da zaboravlja svoje tradicije i nigdje nije uvijet da budete dobar Bosanac, da zaboravite svoje tradicije. Upravo obrnuto stoji stvar. Svako treba da njeguje svoje tradicije ali i da njeguje jedan ideal bosanske države" (1996.)
• "Bosna je komplikovana zemlja: tri religije, tri nacije i ostali. Nacionalizam je jak među sve tri nacije; dvije od njih imaju puno rasizma, šovinizma, separatizma; i mi bi sad trebali da napravimo državu od svega toga."
• "Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo."

Drugi o Aliji Izetbegoviću

Haris Silajdžić

• "Nije vodio politiku uzvraćanja istom mjerom i vodio je računa o osjećanjima svih u BiH, o tradiciji, vjeri, kulturi i svemu onome što je ljudima bilo sveto. Oni koji su branili BiH zbog toga danas mogu ići uzdignute glave jer ih nije vodila politika koja je na divljaštvo odgovarala divljaštvom, rušenjem, masovnim ubijanjem, koncentracionim logorima i svim onim što je odlikovalo agresora na BiH, kao i one u njihovoj službi. I danas se to može vidjeti golim okom i to priznaje cijeli svijet" (Četvrta godišnjica smrti Alije Izetbegovića; u Narodnom pozorištu u Sarajevu)
• "Jednom prilikom smo letjeli iznad obala Mediterana i sjećam se da je tada rekao „Vidi kako je zemlja lijepa, ali šta ćemo kad mi ljudi ne valjamo“."

Jovan Divjak

• "Nema razlike između nacionalista - nacionalista je nacionalista. Za mene, nacionalista je pozitivna ličnost ukoliko se on zalaže za zaštitu prava svoga naroda, ali ne na uštrb drugog naroda. Ovde se radi o nacional-šovinistima koji su otpočinjali i vodili rat da ugroze druge narode. To Alija Izetbegović nije radio." (maj 2005. za Radio Slobodna Evropa odgovarajući na pitanje jednog slušaoca: Ko je najgori od tri nacionalista: Alija, Tuđman ili Karadžić?)
• "Za mene je Alija Izetbegović pošten i moralan čovjek. Propustio je šansu, to je isključivo moje mišljenje, da bude svjetska historijska ličnost. Da je bio predstavnik svih građana BiH, a ne samo svog naroda, i BiH bi bila u boljoj poziciji nego danas. BiH sa 14 ustava, sa dva entiteta, sa tri vojske, tri policije ne može opstati." (maj 2005. za Radio Slobodna Evropa, o Aliji Izetbegoviću)

Kiro Gligorov

• "Nisam želio ići u Hag da ne naštetim Tuđmanu. Ali, apsolutno sam podržavao suđenje Miloševiću. On je suđenje zaslužio, ali Tuđman i Izetbegović ne. Za takve ličnosti treba vagati stvari. Naravno da niko nije bezgrešan, ali stvari treba sagledavati u cjelini i u kontekstu." (za Jutarnji list)

Petar Anđelović

• "Aliju Izetbegovića često sam susretao. Imao sam dojam da silno pati. Jer život mu je dodijelio ulogu koja je nadrastala njegove snage. No, on se borio i nastojao učiniti ono što je bilo moguće. Pri tom sam naučio poštovati ga, računajući s tim da se u životnoj borbi mogu načiniti i pogreške. Stoga, dok se prisjećamo Alije Izetbegovića, želim da mu Svemogući i Svevišnji bude milostiv i da ga nagradi za sva njegova poštena nastojanja i za sva njegova poštena djela koja je tokom života učinio." (Dnevni avaz, 19. oktobar 2006.)

Ričard Holbruk

Jedan od dijelova muzeja Alije Izetbegovića

• Mislim da ova zemlja danas ne bi postojala da nije bilo Izetbegovića. Svi ljudi prave greške, pa i on, ali ponavljam, da nije bilo njega, ne bi bilo Bosne i Hercegovine. To je i Milošević kazao u Dejtonu. On je rekao da je Izetbegović pobjedio. Nakon višednevnih teških pregovora, Milošević je pristao da se Sarajevo preda Federaciji. Kazao je da je Izetbegović zaslužio Sarajevo, jer ga nikad nije napuštao. Krajišnik i Buha su pobješnjeli na to. Da je Izetbegović napustio Sarajevo, BiH ne bi opstala. (Iz intervjua Dnevnom avazu, 3. oktobra 2003.)

Bogić Bogićević

• "U svakom slučaju Alija Izetbegović je značajna istorijska ličnost." (Radio Slobodna Evropa, 11. februar 2007.)

Nedžad Ibrišimović

• U pauzi zasjedanja Drugog bošnjačkog sabora u Holliday Innu u Sarajevu neko je zidove oblijepio slikama Alije Izetbegovića. Kada je on stupio za govornicu prvo što je rekao bilo je to da se one njegove slike skinu. Da to nisam vidio i čuo 1993, ja ga sada ne bih rahat mogao zvati Alija, a još manje dragi Alija, mada mi nikad nije ni palo na pamet da ga lično oslovljavam samo imenom. On je za mene uvijek bio moj Predsjednik!" Knjiga Alije Izetbegović, Saff, 19. oktobar 2007.)

Muhamed Mahathir

• Predsjednik Izetbegović je bio veliki vladar Bosne i Hercegovine, koji je cijeli svoj život posvetio dobrobiti svog naroda, kao i njegovom napretku i prosperitet.

Jacques Chirac

• Francuska zna za izuzetnu hrabrost koju je Alija Izetbegović pokazao u najmračnijim danima opsade Sarajeva. Francuska zna za njegovu ulogu i političku hrabrost koju je dokazivao doprinoseći nacionalnom pomirenju potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u Parizu, kojim je okončan rat u decembru 1995. godine.

Na kraju, pozvao bih vas da posjetite Muzej Alije Izetbegovića na Kovačima u Sarajevu (ulaznica 2KM), jer se ima dosta toga vidjeti i naučiti o bližoj nam prošlosti, posebno kada se sa Vratničke kapije pogleda more bijelih nišana ispod. 

Šehidsko mezarje Kovači