Utakmica između Brazila i BiH, odigrana 28. februara 2012. u Švicarskoj, ostat će zapisana kao posljednji zvanični nastup Saše Papca za naš državni tim. Posljednju utakmicu u karijeri odigrao je 7. aprila ove godine protiv St. Mirrena, nastupajući za Glasgow Rangerse. Nakon okončanja sezone u Škotskoj vratio se u rodni Mostar i rekao "zbogom" najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.
Saša Papac je igrao na dvije pozicije, lijevi bočni ili lijevi stoper. Njegov nogomet bio je istovremeno lagan i žestok. Igrao je čvrsto i pouzdano, reaigrao je pravovremeno, a nije se ustručavao otići u šesnaesterac protivničkih ekipa. Tih i skroman momak, koji je u nacionalni tim donosio iskrenost, poštenje i vedrinu.
Za nacionalne boje davao maksimum
Posljednjih šest sezona proveo je u Rangersima, najtrofejnijem škotskom klubu koji je, zbog finansijskih problema, ove sezone morao krenuti iz najnižeg ranga - četvrte lige. U Škotsku je stigao iz bečke Austrije. Za vrijeme koje je proveo na Ibroxu postao je jedan od najcjenjenijih igrača. Osvojio je osam trofeja – tri naslova prvaka, dva Škotska kupa i tri Liga kupa. Prisjetimo se njegove proslave titule sa ogrnutom zastavom BiH u posljednjoj sezoni u kojoj je imao problema sa povredama.
Treba istaći da je nastupao u finalu Kupa UEFA 2008. godine protiv ruskog Zenita.
Kada je stigao na Ibrox izjavio je: „Ovo je bio lud dan, stigao sam sa reprezentacijom na Maltu, a sada sam se pridružio Rangersima. Privatnim avionom stigao sam u Škotsku i opet se vraćam, ali vrijedilo je. Ovo je fantastično“, naglasio je tada Papac.
Ovaj Mostarac nosio je dres mlade reprezentacije BiH. Za nacionalne boje bio je spreman dati više od maksimuma. Stoga je bio vrlo omiljen kod navijača. Ubrzo nakon preseljenja u Škotsku oprostio se od nacionalnog tima.
Istrajan u svojim namjerama
Naime, nakon poraza od Grčke u Zenici od 4:0 u oktobru 2006. godine čvrsto je odlučio da ne igra za bh. reprezentaciju dok se situacija u NSBiH ne promijeni.
"Postoje mnoge stvari koje nisu kako treba, a ako se nešto ne promijeni neću više igrati za državni tim. Još uvijek sam relativno mlad, volim igrati za svoju zemlju, ali to neću uraditi pod trenutnim okolnostima", izjavio je u to vrijeme Saša za zvaničnu klupsku stranicu.
On je jedini potpisnik pisma, koje je potpisalo 13 igrača, a odnosilo se na bojkot reprezentacije dok ne bude smijenjeno tadašnje rukovodstvo NS BiH, koji je ostao dosljedan do kraja.
Bio je "posljednji Mohikanac", istrajan i uporan, nije popustio. Nakon što je za selektora imenovan Meho Kodro pristao je da se vrati, ali je nakon smjene nekadašnjeg igrača Veleža odlučio definitivno istrajati u svojim namjerama.
Šala sa Mendesom
Samo istinska vrijednost može opstati unatoč svim iskušenjima, Saša Papac to zaista jeste. Bio je jasan - dok ne bude čisto u Savezu, nema ni povratka. Nije želio odstupiti od svojih načela.
Ni nekadašnji selektor Miroslav Ćiro Blažević nije uspio da ga nagovori na povratak.
Pamtimo da je Papac pred prvu utakmicu baraža između Portugala i BiH, za odlazak na SP u Južnoafričkoj Republici, svom saigraču iz Rangersa Pedru Mendesu pripremio iznenađenje.
"Kad sam otključao svoj ormarić, primijetio sam sa strane komadić papira. Na njemu je stajao datum i ishod utakmice Portugal – Bosna i Hercegovina. Saša je napisao da će BiH slaviti u Lisabonu s 3-0", kazao je Mendes.
Nažalost, Portugal je slavio 1:0. Istim rezultatom pobijedili su i u drugoj utakmici. Nismo otišli na SP.
Nakon suspenzije Saveza i odlaska pojedinih ljudi iz krovne kuće bh. nogometa, Saša je shvatio da je vrijeme da se vrati u državni tim. Prihvatio je poziv Safeta Sušića, igrao kvalifikacije za odlazak na Evropsko prvenstvo i bio jedna od najvažnijih karika. Ponovo nas je u baražu zaustavio Portugal.
Papac je svoju uspješnu karijeru počeo u Veležu, kasnije je igrao za Zrinjski, Široki Brijeg i austrijski Kärnten. Kansije je, kao što je već spomenuto, prešao u Austriju i Glasgow Rangers.
Išao je isključivo sportskim putem, bez ijedne mrlje u karijeri. Uspješan sportista koji je prije i iznad svega čovjek kojem su jednom zauzeta načela bila i ostala svetinja.
Saša, hvala ti za sve...
Nema komentara:
Objavi komentar