Prvi put sam čuo za Bobovac u četvrtom razredu osnovne škole (1998. godina), na nastavi iz čuvenog predmeta "Poznavanje društva", kada nas je učiteljica učila o srednjovjekovnim bosanskim glavnim gradovima. Od tad, pa do maja 2011. godine, nikako nisam uspijevao obići taj grad iz mojih snova.
Srećom, jedan iznenadni porodični izlet u Brezu i Vareš, pretvorio se u moj prvi susret s Bobovcem, iz pravca visoravni Pogar, na vareškoj strani. Osjećaj je zaista bio nemjeriv, tim više što sam već dugo prije toga "pojeo" sve knjige o ovom prelijepom kraju srednje Bosne. A šta kažu te knjige o Bobovcu, zašto je taj kraj ostavio tako jak utisak na mene, ne mogu opisati riječi. Postoji tek nekih hiljadu fotografija koje sam sa ocem snimio u tom kraju, a koje opet ne mogu opisati ljepotu tog predjela.
Smješten je na strmoj uzvisini koju su obgrlile dvije rijeke, sa istoka Mijakovski Potok, a sa zapada Bukovica. Pravcem sjever-jug pruža se masiv na kojem je nekada bio kraljevski grad, jedan od najjačih svojevremeno u Evropi. Danas, ponosno i gordo, stoji mauzolej tri bosanska kralja: Stjepana Dabiše, Tvrtka II Tvrtkovića i Stjepana Ostoje.
U neposrednoj blizini Bobovca se nalazi nekoliko veoma interesantnih sela, Dragovići, Mijakovići, Juse i Borovica.
S primarno odbrambeno-strategijskim značajem, Bobovac je pružao efikasnu zaštitu bosanskim vladarima od bana Stjepana II. (1322-1353) i kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353-1391) do Stjepana Tomaševića (1461-1463). Građen, kao i toliki gradovi diljem Evrope, u nekoliko faza, duže od jednog stoljeća (početak XIV. – prvi decenij XV. stoljeća), Bobovac s 1100 m svojih bedema debljine 100-150 cm, s bansko-kraljevskim dvorom i četirima palačama, od kojih su tri bile u sastavu dvora, gradskim kapijama, kapitelima, nalazima fresko-slikarstva i raznovrsnog zanatstva, kraljevskim mauzolejom koji ističe sakralno-kulturni karakter cijeloga ansambla, sa svojih impozantnih jedanaest kula, svjedoči o svojoj eminentno evropskoj situiranosti i kvaliteti života.
Po svojoj osnovnoj namjeni, po načinu arhitektonske izvedbe i posebno po svom istaknutom političkom značaju, koji je prelazio okvire bosanske srednjovjekovne države, Bobovac dostiže onu ulogu i funkciju što su ih za tadašnju Ugarsku imali Stolni Biograd (Szekesfehervár) i Višegrad. Njihov zajednički prauzor predstavljao je Aachen Karla Velikog sa stolnom crkvom i dvorom kao modelom prijestolnice koji se raširio diljem srednjovjekovne Europe. Politička funkcija Bobovca ogleda se u činjenici da se unutar njegovih zidina čuvala bosanska kruna zbog koje je početkom XV. stoljeća, u nastojanju da je se domogne, ovu utvrdu pohodio tada najmoćniji europski vladar Sigismund Luksemburški. Bobovac su u svibnju 1463. zaposjeli Osmanlije, označivši time kraj njegove političke slave kao prijestolnice bosanskog kraljevstva. Dana 06.11.2002. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH povijesno područje "Srednjovjekovni grad Bobovac" proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
AfanovBlog za svoje čitaoce organizuje jednodnevni izlet na Bobovac i Kraljevu Sutjesku, jedne subote, početkom mjeseca aprila (kad proljepota). Izlet će se sastojati od prijevoza autobusom do centrale Vodovoda na rijeci Bukovici, a odatle slijedi lagano pješačenje u trajanju od sat i pol, prelijepim kanjonom rijeke Bukovice, do kraljevskog grada Bobovca. Moguće je organizovati i tradicionalni bosanski ručak, a u povratku će se obići i Kraljeva Sutjeska. Više informacija na Facebook stranici Putujte sa Affanom, te na AfanovomBlogu.
Tekst: Afan Abazović i bobovac.org
Foto: Afan Abazović
Nema komentara:
Objavi komentar